.- DESETO PREDAVANJE, Dornach, 5. srpnja 1924.
Rasprava o šesnaestogodišnjem dječaku s usporenim duševnim procesima. Razlog treba tražiti u ne apsorpciji onoga što živi u organizaciji glave od strane metaboličkog sustava udova; pedagoška terapija. - Slučaj petnaestogodišnjeg dječaka epileptičara, lijekovi i pedagoška terapija. - Slučaj djevojčice sa slabim astralnim tijelom, interventni događaj u trećoj do četvrtoj godini života. Opća pravila za odgajatelje: ezoterna hrabrost, posvećenost malom, što se tome protivi i kako se otpor može svladati. O albinima, horoskopima, nadmoći, bićima.
Prije svega, s nekoliko napomena ću se vratiti na slučajeve koje imate pred sobom u Lauensteinu.
Prvo bih želio razgovarati o najstarijem dječaku kojeg imate, koji ima šesnaest godina i koji oblik inferiornosti u biti pokazuje u tome što njegovo 'Ja' i astralno tijelo ne mogu proći kroz njegovu fizičku organizaciju. Predan vam je tek u relativno kasnoj dobi. Nije li istina da ga prije niste poznavali, dolazi vam tek sa šesnaest godina? Dakle ovdje imate slučaj s prethodno već jasno razvijenim nekih stvarima. Da je dječak ranije bio tretiran, tako da je jednostavno mogao osjetiti principe pedagogije Waldorfske škole, odnosno princip autoriteta između promjene zuba i puberteta, i da je stalno vođen promatranjem stvari koje su ga zanimale, da je mogao proširiti područje svog interesa na stvari koje su ga zanimale, da je u toj dobi nježno primijenjen tretman olovom, dječak bi danas sigurno bio na drugom duševnom nivou. Jer dječak, kao što je jasno, ima interese. Također ima određene vještine, ali vidjeli ste iz testa koji je proveden kako je on. Test je bio relativno jednostavan, ali ovaj vrlo jednostavan test omogućio je da vidite što je zapravo prisutno. Dao sam dječaku vrlo jednostavan matematički zadatak, zar ne? Oduzimanje, kao što se to radi po metodi pedagogije Waldorfske škole. Dakle, pitanje je: što morate oduzeti od drugog broja da biste dobili određeni broj? - Odnosno, nije kao obično u aritmetici zadano umanjenje i umanjenik, nego se daje umanjenik i ostatak, treba tražiti umanjenje. To je ono što posebno utječe na konstituciju duševnog života, ali s druge strane, enormno više pridonosi razvoju nego ako se čini suprotno.
E sad, vidjeli ste da je dječak mogao riješiti problem, ali ga nije mogao riješiti odmah. Vratio se vrlo zadovoljan što ga je riješio, nakon što sam mu rekao da ga treba riješiti za sat i pol. Imao je sat i pol vremena, i bio je jako zadovoljan što je riješio zadatak. Jasno ste vidjeli da je dječak sposoban obaviti zadatak. Svi dijelovi njegovog organizma usmjereni su na stvar. Njemu je samo potrebno dulje vrijeme da izvrši zadatak, što znači da se njegovo etersko i fizičko tijelo odmah suprotstavljaju i ne razvijaju svoju funkciju, iako mogućnosti za tu funkciju postoje.
Poanta je, da ako pratite kako se odvijaju dječakovi interesi, vidjet ćete da on ima interese na takav način da ostaju u organizaciji glave. Ne mogu sići u ostatak organizacije.
Mali detalj dosta govori u tom pogledu. Vidjeli ste da je došao sa svojim malim Kodakom i htio nas je slikati, napravio je to prilično dobro i to s velikim zanimanjem. Sada sam mu poslije pokušao reći da napravi još jednu. Ali da bi se to dogodilo, prvo bi morao promijeniti film, a njegov bi interes morao ići dalje od onoga što je odmah neposredno. Tada se odupro. Nije ga se dalo na to nagovoriti. Kada ga zanimanje pogodi u trenutku, on je potpuno tu. Ali ako to želi dovesti dolje u metabolički sustav udova, njegovo etersko tijelo i fizičko tijelo se prilično snažno opiru. I upravo u ovoj dobi potrebno je sve više intervenirati edukativnom terapijom, iako je to teže nego prije, zbog čega je potrebno polaziti od onih stvari kojima se bavi s određenim interesom, ali odatle ići dalje kako bi se krug interesa proširio u svim smjerovima. S ovim dečkom ćete puno postići ako se uzme u obzir vrlo zdrav instinkt koji on ipak ima u sebi. Uvijek se vidi da su zdravi instinkti ipak prisutni kod abnormalne organizacije. Dječak će odmah doživjeti proširenje svoje sfere interesa ako se usmjeri prema stvarima koje zahtijevaju vještinu.
Prije svega, otežan mu je taj put od organizacije glave do organizacije metabolizma i udova, i, kao što ste već čuli, još i više, taj dio puta teško može savladati jer nema sposobnost percepcije. Čak ni blage, kakvu ima normalan čovjek. S druge strane, kada vidi ono što ima pred sobom, kada vidi spretnost vlastitih udova, to mu daje veliku radost. Stoga ga morate pustiti da radi stvari koje mu pokazuju spretnost njegovih vlastitih udova. To se može posebno pospješiti tako što ćete raditi vježbe terapijske euritmije s nogama i rukama, ali istovremeno energičnim pokretima nogama i rukama, i dopustiti mu da usmjeri pažnju na sve pokrete svojih udova, to jest, dopustiti mu da gleda u sebe.
Za djecu koja rano jasno pokažu da imaju te poteškoće, da ne mogu dopustiti da ono što je u glavi ode u organizam, za takvu djecu je dobro - za ovog dječaka je već kasno, ali takvu djecu uvijek možete imati - sasvim je dobro ako ih možete natjerati da glavom dotaknu stopala. Ako sami probate, vidjet ćete da je to teško. No, dobro je naučiti djecu koja u tom pogledu imaju poteškoća, da ljube vlastite nožne prste. Onda je također dobro - i uvijek će uspjeti, čak bi moglo biti i izuzetno korisno za ovog dječaka - ako se takva djeca navedu da olovku drže između nožnog palca i susjednog nožnog prsta, i njome stvore oblik slova i to će im dati radost, pisati nogama. To bi moglo biti od koristi i ovom dječaku. U takvim će mu slučajevima od velike pomoći biti terapijska euritmija - a to i jest svojevrsna terapijska euritmija kada uči pisati nožnim prstima. Pa, hoće li liječenje olovom i dalje biti učinkovito u ovoj dobi, postat će jasno tek kada počnemo isprobavati stvari i vidimo učinke.
Upravo iz onoga što sam rekao, možete vidjeti da je potrebno suptilnije promatrati. Morate promatrati naizgled male stvari, kao što je ova kalkulacija nakon sat i pol, kao što je to da se ne želi vratiti u kuću uzeti film i slično, to vam stalno mora biti predmet promatranja. Iz toga proizlazi da je bitan dio odgoja inferiorne djece u rukama odgajatelja, odnosno da se ti odgajatelji moraju naviknuti da imaju razumijevanja za sve što se s dotičnim djetetom događa. Vidite, reći ćete: da, koliko je vremena potrebno za odgoj inferiorne djece? Jer uvijek morate na to usmjeravati pažnju, uopće ne možete meditirati, nemate vremena raditi ništa drugo. - To nije tako, a unutarnja borba s tim stavom dio je ezoterne prirode takvog životnog zadatka. Ne radi se o cjelodnevnom promatranju, već o stjecanju osjećaja za karakteristične pojave. Pod određenim okolnostima, netko tko je naučio promatrati više djece, može u relativno kratkom vremenu, za pet ili deset minuta, prozreti dijete ako to koristi u pravom smjeru. Ono što je važno nije koliko vremena trošite na stvari, već koliko ste snažno iznutra povezani s njima. Mnogo vremena će se uštedjeti, osobito u duhovnim profesijama, ako se uzme u obzir da se čovjek stvarno mora iznutra povezati s pojavama o kojima je riječ.
Tu je bio i jedan dječak, tipičan slučaj, petnaestogodišnji epileptičar. Kod ovog dječaka imate tipičan slučaj kao što smo imali ovdje, samo što je on opet nekoliko godina stariji od vašeg. Bitno je uzeti u obzir poteškoće koje predstavlja prelazak vašeg dječaka u pubertet. Zar nije bio kastriran? Proces se odvija u cijelom organizmu. A budući da je dječak kastriran, tim više smo suočeni s veoma žestokom pojavom, naime reakcijom koju taj umjetni zahvat ima na spolni razvoj. Onako kako se dječak predstavlja, on se predstavlja kao dječak za kojeg će prijelaz u spolno sazrijevanje biti izuzetno težak. Spolno sazrijevanje je proces koji se odvija u cijelom organizmu. I za njega kastracija nema drugo značenje osim reaktivnog učinka na spolno sazrijevanje. Dakle, u slučaju ovog dječaka to će jednostavno biti stvar uzimanja u obzir da je on u fazi, kada je potrebno prema njemu postupati onako kako se treba postupati prema dječacima u pubertetu: naime, pažljivo ih dovoditi u vezu sa svime što će pobuditi zanimanje za procese svijeta u kojem se nalaze. Prije svega, riječ je o primjeni waldorfske pedagogije na njih. Da ga se nastoji ne prepuštati njegovim unutarnjim uzbuđenjima, nego da ga se stalno izvana zaokuplja, tako da razvije intenzivan interes za vanjske stvari i događaje.
Recite mi kako dječak napreduje u školi. Možda možete opisati koliko je napredovao u školi.
Albrecht Strohschein: ne zna ni čitati ni pisati, prošle godine se ništa nije pomaklo po pitanju škole. Lani ga je gospođa F. počela učiti čitati i pisati, ali s ovom Montessori metodom; uopće nije napredovao, tako da je praktički na početku.
Prema vanjskim dojmovima pokazuje izvjesnu tupost. - Pa imamo potrebu primijeniti pedagogiju Waldorfske škole kao što bismo to radili s vrlo malom djecom, odnosno krenuti od slikanja i jednostavno navesti dijete, da ono što ga muči u sebi, pretoči u boje. Prvo ga pustite da slika i vidite što će smisliti. I odatle nastavljate s onim što proizlazi vođeni njegovim predispozicijama.
No, kod ovoga dječaka bit će prijeko potrebno terapijski intervenirati. Još nismo razgovarali o terapiji? Treba mu dati alge i Belladonnu. Dakle, tako bi trebali intervenirati terapijski. Možete razumjeti prirodu injekcija algama, ali dobro je ako o tim stvarima dublje razmislite, jer ćete ih u pojedinim slučajevima morati primjenjivati samostalno. Zašto se u takvom slučaju može razmišljati o injekcijama algi? U slučaju alge, radi se o biljci koja nema, niti jako razvijen korijen, niti jako razvijen cvijet. Cvijet i korijen se zapravo pomjeraju zajedno. A najvažnija stvar je zapravo biljna organizacija koja iz sebe proizvodi sve ostalo. Prevladava list, tako da ova biljka nema intenzivan odnos s tlom. S druge strane, ne postoji intenzivan odnos prema vanjskom kozmosu, nego postoji odnos prema svemu što se događa u vodenom i zračnom elementu, neposredno na zemljinoj površini. Alge i gljive su one biljke koje su potpuno uronjene u interakciju između zraka i vodenog elementa. Posebnost je u tome što te biljke jako privlače vrlo male količine sumpora koji je danas posvuda prisutan, kako u vodi tako i u zraku. Zbog toga su ove biljke, unesene u ritmički organizam, posebno pogodne za uspostavljanje harmonije između astralnog i eterskog tijela. E, upravo to nedostaje takvom dječaku.
Sada, kada shvatite da imate posla s poremećajem koji je uzrokovan 'Ja' organizacijom koja previše koristi astralno tijelo i ne dopušta mu da uđe u etersko tijelo, tada morate posegnuti za gljivama. Alge, koje su sličnije običnim biljkama, koriste se kada fizičko tijelo i etersko tijelo odbijaju pustiti astralno tijelo, kada dolazi do disharmonije jer otpor dolazi iz eterskog tijela, gdje nije prisutna dominantna prisutnost 'Ja' organizacije, već od eterskog tijela dolazi poseban otpor.
Zatim je bila jedna djevojka. Možete li to opisati na temelju informacija koje sam dao?
Albrecht Strohschein: Djevojka s napućenim usnama. Natuknuli ste da se između treće i četvrte godine moralo nešto posebno dogoditi s astralnim tijelom, da je to sigurno jako svrbjelo i da je grebalo. Majka nam je kasnije potvrdila da su se javile visoke temperature i da je bilo svrbeža. Za terapiju je navedeno: nikotinski klistir, a ako ni to ne pomaže: nikotinske injekcije. Ona ima petnaest godina.
Pa, imamo djevojčicu koja je navršila petnaest godina, ali kod koje se vidi da astralna organizacija nije dovoljno intenzivno intervenirala u cjelokupni organizam. Cijeli tip djevojke to pokazuje. Iznad svega, pokazalo se da je astralna organizacija preslaba da zadrži 'Ja' protiv onih iskušenja koja se u čovjeku javljaju dok jede, da smatra da su hrana, okusi preslatki, previše lijepi, previše ugodni. Ako astralno tijelo nije dovoljno aktivno u predjelu donjeg dijela lica, onda su usne, posebno oko usta, napućene, jer je u ustima previše požude od kušanja i obrade hrane. Takve pojave imaju dugu prošlost, i naravno da se takvo što može dogoditi u bilo koje vrijeme kada je relativno kasno. Već sam rekao da se nepravilnost u razvoju djeteta morala dogoditi između treće i četvrte godine života.
Naravno, možete očekivati da ćete takve stvari primijetiti tek nakon što ste takvoj stvari pristupili s ljubavlju koju sam opisao, a kojoj moramo pridati tako veliku važnost. Nikada ne treba koristiti ispriku: da, da bih takve stvari opažao, prvo moram biti vidovit. - Riječ je o unutarnjoj lijenosti koju ne bi trebao imati onaj koji se odluči za karijeru odgajatelja. Naprotiv, stvar je vas samih, mnogo prije nego što postignete vidovitost koja je neophodna za istraživanje općenito, da kroz posvećenost ljubavi onome što izlazi iz čovjeka, što se upravo u nenormalnim uvjetima razvija, kroz posvećenost ljubavi stvorite u sebi sposobnost jednostavnog gledanja na ono što je važno. Sebi u tom trenutku kažete što je ispravno. Naravno, za to je potrebna ezoterična hrabrost. Ova ezoterična hrabrost razvija se u čovjeku, ako se ne pojave prepreke.
Vidite, čudna je pojava da te unutarnje intuicije, tako malo primjećuju ljudi koji posjeduju relativno dobre. Antropozofi imaju toliko prilika obratiti pažnju na te unutarnje intuicije, a imaju ih mnogo više nego što bi se moglo pomisliti, ali ne obraćaju pažnju na njih, jer se u trenutku kada bi trebali obratiti pažnju na takve stvari, susreću s taštinom koju je u čovjeku teško savladati. Nije li istina, da su s otkrićem ovih sposobnosti niknuli i svakakvi impulsi taštine, a među stvarima koje sam jučer opisao, naprimjer, o sadašnjem dobu, a koje sam opisivao i u drugim prilikama, također postoji tendencija, ogromna tendencija današnjih ljudi, prema taštini.
Vidite, ovdje postoji nešto što se mora uzeti u obzir, posebno od strane onih u današnjoj mladeži - a vi ste jedni od njih - koji se posvećuju velikoj profesiji, vrsti profesije koja se stvarno mora pojaviti i koja na čovječanstvo mora imati regenerirajući učinak. Ne s bilo kakvim nesporazumom ili nerazumijevanjem današnjeg pokreta mladih, već s pravim razumijevanjem, kažem vam sljedeće: današnji pokret mladih je nužnost, nešto je izuzetno značajno, također i nešto od velikog interesa za inteligentne starije ljude. Dakle, protiv pokreta mladih kao takvog, ne treba ništa reći. Ne treba prigovarati ni činjenici da starija generacija tako malo razumije današnji pokret mladih, i da su upravo zato mnoge stvari propale, jer su olako shvaćene i olako im se pristupilo. Ali s druge strane, kada je riječ o preuzimanju konkretnih, posebnih zadatka u pokretu mladih, o nečemu moraju voditi računa i sami mladi. Naravno, oni koji imaju iskustva u takvim stvarima moraju na to skrenuti pozornost. Kod samih mladih se o nečemu treba voditi računa, što sve što bi trebalo izaći iz pokreta mladih, čini izuzetno teškim. To je izvjesna taština. Taština je u osnovi prisutna posvuda u pokretu mladih, manje zbog neke zločestoće, koliko zbog razloga koji ju čini nužnom: jer upravo zato što volja zahtijeva snažan razvoj unutarnjih sposobnosti, taština se rađa u visokom stupnju jednostavno kroz ahrimanske utjecaje. Vidite, u svom sam životu mogao vidjeti puno ljudi svih dobi koji su puni nade. Mogao sam izbliza promatrati mnoge pojave na ovom području, ali se moglo vidjeti da je s dolaskom doba koje je uslijedilo nakon Kali Yuge, taština - ne samo među mladima, samo nas ovdje zanima ovaj posebni oblik koji se javlja među mladima - posebno snažno proklijala, i sputavala samu mladež, da razvije kvalitete koje leže u tome da ste danas mladi. Otuda pojava koja se tako često pojavljuje: općeniti razgovor o misijama, velikim zadacima, i nedostatak sklonosti da se ulazi u specifične male stvari koje su potrebne da se to postigne.
U budućnosti će nam trebati ono što se nekada nazivalo, na jednom iznimno filistarskom području, ali utemeljeno na određenoj intuiciji, posvećenost malom. To je nešto što upravo mladi trebaju naučiti. Previše se uživa u apstrakcijama. Ali to je ono što silno vodi u taštinu.
Morate razmotriti o kakvoj se vrsti poteškoća radi i to učiniti sadržajem vlastitog ezoternog nastojanja. Morate imati na umu kolika je to ogromna poteškoća. Svatko tko želi nešto reći iz intuitivne perspektive - stvari nije lako razumjeti, a kada se radi o inferiornoj djeci ono što kaže laik obično je krivo, važno je prozreti o čemu se radi - treba nešto s tim i učiniti, treba to sebi reći na energičan, hrabar način, ne samo trenutno, već da to bude trajni kvalitativni sadržaj njegove svijesti: ja to mogu. - Ako to činite bez taštine, čak i sa spremnošću na žrtvu, prevladavanjem stvari koje su protiv toga, ako to sebi uvijek iznova govorite, nećete samo osjetiti, već i vidjeti koliko ste sposobni u tom smjeru. Dakle, ne predući, ne u mreži misli, ne tražimo ono što treba razvijati, nego u ovoj neprekidno hrabroj svijesti, iz koje se jednostavno iznese iz duše, na najjednostavniji mogući način, ono što je prekriveno ogromnom prljavštinom, močvarom, tresetištem, slikovito rečeno.
Općenito, ljudi ne mogu postići ništa na polju odgoja, jer nikada ozbiljno nisu probudili istinu u sebi. To se sastoji u tome da u večernjim satima živite u svijesti: u meni je Bog, u meni je Bog ili duh Božji, ili bilo što drugo - ali nemojte o tome brbljati samo teoretski, meditacije većine ljudi sastoje se od teoretskog brbljanja - a to ujutro djeluje na takav način da to zrači cijeli dan: ja sam u Bogu. - Razmislite samo što zapravo radite kada u sebi aktivirate te dvije predodžbe, koje u potpunosti postaju osjećaji, čak i impulsi volje. Činite to tako da pred sobom imate ovu sliku: Bog je u meni - i da sljedećeg jutra pred sobom imate ovu sliku: ja sam u Bogu. Ovo je jedno te isto, gornja i donja figura (vidi sliku). I samo morate shvatiti: ovo je krug, ovo je točka. Jednostavno ne izlazi navečer, izlazi tek ujutro. Ujutro morate misliti: ovo je krug, ovo je točka. Morate razumjeti da je krug točka, a točka krug, i to morate duboko razumjeti.
Vidite, samo tako možete doći do ljudi. Ako se sjećate crteža koji sam vam dao o metaboličkom čovjeku udova i čovjeku glave, taj crtež ne znači ništa drugo nego izraz i realizaciju onoga što je sada predstavljeno na jednostavan način u figuri za meditaciju. Kod ljudi se to ostvaruje na takav način, da 'Ja' točka glave postaje krug u čovjeku udova, koji je prirodno konfiguriran. I naučite razumjeti cijelog čovjeka kada mu pristupite na ovaj način, kada ga pokušate razumjeti iznutra. Ali prvo morate imati ovo: da su dvije figure, dvije predodžbe, jedno te isto, da se nimalo ne razlikuju jedna od druge. Samo se izvana razlikuju. Tu je žuti krug, tu je on. Tu je plava točka, tu je on. Zašto? Jer je to shematski figura glave, jer je to shematski figura tijela. Ali kada se točka učvrsti u tijelu ovdje, tada postaje leđna moždina; kada točka uđe ovdje, postaje ono, to bi trebala biti u organizaciji glave, zatim se približava leđnoj moždini (vidi sliku). Unutarnja dinamika morfologije jednostavno vam postaje očita. Meditirajući iz toga, možete dobiti anatomiju, fiziologiju. Tada ćete dobiti unutarnju intuiciju kako su vaša gornja i donja čeljust udovi, kako je vaša glava cijeli organizam koji sjedi na vrhu - njegovi udovi su atrofirani - i u atrofiji se pretvaraju u čeljusti, i dobit ćete ideju o tome kao su zubi i nožni prsti u polarnoj suprotnosti. Ako samo pogledate bazu čeljusnih kostiju, primijetit ćete zakržljalo formiranje nožnih prstiju, zakržljalo formiranje stopala i šaka.
Ali meditacija koja bi djelovala u takvim stvarima ne smije imati raspoloženje, dragi prijatelji: želim se unutra izvaliti u toplo gnijezdo, trebalo bi mi biti sve toplije i toplije - već raspoloženje mora biti takvo da čovjek uroni u stvarnost, da shvati stvarnost. Posvećenost malima. Da najmanjima. Interes za ovog mališana ne smije se otjerati, dragi prijatelji. Mora biti da vas ušna resica, odrezani nokat, komad ljudske kose, zanimaju koliko i Saturn, Sunce, Mjesec. Uostalom, sve je sadržano u jednoj takvoj ljudskoj vlasi, a osoba koja postane ćelava zapravo gubi cijeli kozmos. Zapravo je slučaj da ono što je vidljivo izvana, može biti stvoreno iznutra, ako čovjek samo prevlada stvari koje je neophodno u meditativnom životu. Ali to se prevladavanje ne postiže kada se pojave bilo kakvi tragovi taštine, a pojavljuju se posvuda. Stoga, dragi prijatelji, ako zaista želite postati odgojitelji, osobito manje djece, potrebno je da tu pobožnost u najmanjim stvarima razvijate na što skromniji način, a zatim, polazeći od toga, pobudite tu pobožnost prema najmanjim stvarima u ostatku pokreta mladih.
Onda dolaze prilike da budemo svjesni takvih stvari, što se zatim - kao što se dogodilo u ovom slučaju - provjerava izvana. Sada moram reći da vidim ogromne pogreške koje se čine u nastojanjima unutar našeg antropozofskog pokreta. - Dakle, evo slučaja: rekao sam vam da je djevojčica imala neku abnormalnost između treće i četvrte godine. Pitate majku, majka potvrdi. Što ste radili poslije? Hoćete li to pošteno i iskreno opisati, što ste učinili, kada je majka to potvrdila?
Šute.
Hoćete li jednom biti ezoterijski iskreni, vas troje? Što ste napravili?
Šute.
Da se učinili pravu stvar, rekli biste: tako smo skočili, da je na plafonu nastala rupa! - Ali onda bi i danas refleks tog skoka, ne samo govorio iz vas, nego bi blistao.
To je upravo: entuzijazam u doživljavanju istine! To je ono što treba biti tamo. To je ono što mi godinama nanosi tako strašnu bol u antropozofskom pokretu, da ljudi tako čvrsto stoje na nogama, mladi gotovo jednako čvrsto kao i stari. A mi promislimo kako oni mogu čvrsto stajati na nogama! Vidite, Nietzsche je u osnovi bio drugačiji tip, čak i ako se zbog toga razbolio. Od svog Zaratustre napravio je plesača. Zašto ne postanete plesač, u smislu kako je Zaratustra namjeravao? Živite s unutarnjom radošću u istini! Ne postoji ništa ljepše od iskustva istine. To je nešto što je mnogo važnije i bitnije ezoterno od toga, da se ide okolo s izduženim licima. Ovo unutarnje iskustvo istine je ono što mora prethoditi svakom drugom govoru o misiji.
Djevojčica, stara između tri i četiri godine, dobila je okultnu groznicu. I u medicini se to naziva okultna groznica. Ovo je jedno od onih mjesta u medicini gdje je ona zadržala svoj prijašnji jezik. Kada liječnik ne zna odakle dolazi groznica, on to naziva okultnom groznicom. Javila se ta okultna groznica, bila je posebna slabost u ovom razdoblju između treće i četvrte godine, bila je to posebna slabost astralnog tijela. Fizičko tijelo i etersko tijelo su reagirali, oni su se tada snažno razvili; astralno tijelo se više nije moglo nositi. Stoga je kod ovog djeteta posebno potrebno znati, prvo, da od treće godine nadalje dolazi do značajne atrofije i kontrakcije astralnog tijela; 'Ja' mora pomoći. Tome treba priskočiti u pomoć, a to se može učiniti na pedagoški način umećući interese. Sada opišite kako je kod ove djevojke bilo u smislu škole?
Albrecht Strohschein: Djevojčicu nećemo držati u ustanovi, dolazit će samo na liječenje. Išla je u specijalnu školu do šesnaeste godine, zna čitati i pisati, a zna računati s brojevima do otprilike tisuću. Ne znamo ništa više o djevojci, bila je gore samo radi upoznavanja. - Indiciran je klistir s duhanom.
Radit će se o liječenju terapijskom euritmijom.
Zašto je to? To je zato što, kao rezultat atrofije astralnog tijela, dijete ima vrlo jaku sklonost ka deformaciji gornjeg dijela organizma. Dijete ima izvanredno brutalan izgled, jer je sve što se nalazi iza alata za žvakanje, deformirano. Sada će, posebno u ovom slučaju, antideformirajući učinak nikotinskog soka, koji je tako pažljivo ispitan od strane lokalnog kliničko terapijskog instituta, moći imati pozitivan učinak. Zatim možete krenuti polako, prvo ga dajte oralno, a zatim pažljivo promatrajte; morate razviti oko za to, da li alati za žvakanje počinju preuzimati veću kontrolu nad organizmom. Ovdje leže gotovo sasvim izvan područja onoga što dijete zahvaća svojom dušom. Oni tamo samo leže. Dijete se može liječiti davanjem nikotinskog soka oralno u odgovarajućoj decimalnoj potenciji - možete početi od šeste i ići do petnaeste. Ako se međutim, ustanovi da su učinci preslabi, u cirkulaciju se uvodi nikotinski sok u visokim potencijama, tako da cirkulacija odmah utječe na astralno tijelo, i vidjet će se da se na taj način postiže ono što se ne može postići unutarnjim unosom.
Ali možda je dobro - ovo moram još naknadno dodati - ako se pokuša ne dopustiti da se učinci koji se zadržavaju unutar astralnog tijela previše snažno poigravaju u 'Ja' organizaciji, ne dopustiti im da dopru do 'Ja' organizacije. To se može postići primjenom kupelji sa slabim dodatkom sumpora, iako rijetko, možda samo jednom tjedno.
Vidite, sutra ćemo razgovarati o drugim slučajevima, a meni će biti posebno zadovoljstvo razmotriti zanimljiv fenomen, koji se kod vas može posebno proučavati, zanimljiv fenomen albino. Imali smo dvoje takve djece, jedno starije od petnaest godina i njena mala sestra. Jeste li možda od njih radili horoskope?
Pitanje za dr. Elisabeth Vreede, koja predaje horoskope.
Ovo je starija djevojka, ovo je mlađa. - Kakav je položaj Urana? Zviježđa vam nisu ništa posebna?
Dr. Elisabeth Vreede: Da, posebno ovdje s Uranom i Neptunom. Kod starije djevojčice, Neptun je u opoziciji s Uranom.
Vidite, sad su ova djeca ovdje. Gdje god vidite tu djecu, pojavljuju se dvije glavne pojave. Vrlo svijetla kosa i slab vid s promjenama na očima. Te dvije pojave su primarne pojave. Ali čak i vrlo površan pogled na to pokazuje da albinosi imaju vrlo slabu organizaciju kada je u pitanju prerada željeza, te da imaju organizaciju koja s nevjerojatnom lakoćom prerađuje sumpor. Dakle, činjenica je da se organizacija opire željezu, a posebno se opire željezu u procesuiranju prema periferiji, zaustavlja se prije periferije; a sumpor se tjera prema periferiji i izvan periferije, tako da se u području formiranja dlaka posvuda vidi aura sumpora, koja izbjeljuje tvorbu dlake i oduzima joj snagu. A u relativno neovisnoj tvorevini očiju, koje su čak embrionalno oblikovane od izvana, još se jasnije vidi samostalna sumporna aura, koja doslovno gura svoju prirodu iz eterskog u astralno. Kod takve djece se zapravo može vidjeti da je oko istrgnuto iz svoje šupljine, da je etersko tijelo zanemareno, a da je astralno tijelo u oku posebno jako.
Sada se pojavljuju vrlo važna pitanja. Čovjek je, s jedne strane, po svojoj konstrukciji povezan s onim silama koje su u Zemlji i koje nam se otkrivaju kroz tvari Zemlje, a s druge strane povezan je s cijelim kozmosom. Ovisan je o oboma. Oboje se očituje u individualnom karmičkom razvoju kao i u tijeku nasljeđivanja. - Sada, nasljedne struje. Kod dvoje djece koja su prikazana, ni otac ni majka nisu pokazivali simptome albina. Ništa, baš ništa, normalni ljudi. S druge strane, negdje u nasljeđu bila je baka za koju se kaže da je također bila albino.
Dr. Ilse Knauer: Bila je to sestra majke ove djece.
Dakle teta. Leži u nasljeđu. Treba samo istaknuti da tendencija prema tome u nasljeđu svakako postoji. Niste li mi tada spomenuli i drugu djecu, također u Jeni, iz oblasti Saal?
Dr. Ilse Knauer: Dvoje djece i odrasla osoba, trideset i dvije godine, koja je već udana. Među ovo troje postoji samo jedan slučaj gdje je albino bio prisutan u nasljeđu.
Vidite da se stvar pojavljuje, moglo bi se reći, u određenom smislu endemski vezana za teritorij. Ali s druge strane je oštro osujećena. Sasvim sporadično, pod određenim okolnostima, albino se rađa na teritoriju, inače ne. Dakle, pitanje je: kako se događa da se albino rađa na teritoriju?
Znamo da je zasićenje sumporom do kraja, tako da se u auri, na periferiji, pojavljuju mali infarkti sumpora. Zatim gledamo područje gdje se pojavljuje sumpor. Sada, cijela je dolina Saal prekrivena piritom, a imate kombinaciju sumpora i željeza na takav način da se može proučavati: kakvo je željezo u tom području, kakav je sumpor u regiji, gdje se posebno pojavljuju čudesno lijepi piriti, koji su u regiji Saal. Ove lijepe, fine, zlatnog sjaja kocke pirita pojavljuju se u oblasti Saal (vidi sliku). Ostala područja u blizini sadrže gips. Gips je, kao što znate, vapneni sulfat s dvadeset posto vode. Tako opet imamo priliku proučavati sumpor, u njegovom vezivanju u gipsu. To baca svijetlo na sve što živi u atmosferi i tako dalje, tako da se prvo treba osvrnuti na sve što je povezano s upijanjem sumpora i željeza iz tla. Imaju i područje koje je vrlo bogato željezom, te se postavlja pitanje: kako se razvija međusobni odnos između Zemlje i čovjeka, tako da Zemlja može jako privlačiti željezo, a čovjek ne može ili teško? Kakve konstelacije moraju postojati da bi ljude učinile posebno pogodnima za odbacivanje željeza i apsorpciju sumpora? - Onda dođete do kozmičkog, onda pregledate konstelacije koje su prisutne - to ne možete kod začeća - nego kod rođenja s takvim djetetom. Tu će se postaviti pitanje, postoje li kod te djece koja se pojavljuju kao albinosi, vrlo posebne konstelacije, naime takve da se na taj način mogu pojaviti samo rijetko? Mogli bismo tražiti podudarnosti u podacima koji se ne odnose na planete s brzom rotacijom, već ćemo konstelaciju tražiti u onim planetima koji se sporo okreću, to jest Saturnu i Uranu. Dakle, možete vidjeti kako treba postavljati pitanja u takvom slučaju. Prvo treba imati pitanja, i onda se možete pozabaviti slučajem.
Sada bih i ovdje želio o lijeku. Stoga ću i ovdje primijeniti ono što je predloženo. O tome ću raspravljati sutra ovdje.
Prema onome što mi je jutros rečeno, vi želite nešto drugo od onoga što predavanja sadrže, jer su previše u duhu 'posvećenosti malim stvarima', u odnosu na ono što vam treba, želio bih vam izaći u susret najviše moguće, primjenom nove metode koju sam primijenio na radnike. Postupno puštam da predavanja teku na način da pitam o čemu bih trebao govoriti, tako da od određene točke, teme o kojima žele raspravljati postavljaju sami. Sada se više ne mogu žaliti da predavanja ne sadrže ono što žele.