.- SEDMO PREDAVANJE, Prag, 27. ožujka 1911.
Krv kao oruđe 'Ja'. Živčani sustav cerebralne leđne moždine: svjesni život. Simpatički živčani sustav: zadržavanje svijesti od života sustava unutarnjeg svijeta. Sustav kostiju, ljudska forma za život 'Ja'; neovisnost unutarnjeg od vanjskog svijeta, postojanost i neovisnost topline krvi. Materijalni procesi kroz sve procese duševnog života: proces mišljenja, osjećaj, proces volje. Svjesna i nesvjesna 'Ja' organizacija: koštani sustav i 'Ja'. Sustav unutarnjeg svijeta i astralno tijelo. Dva osnovna procesa mišljenja. Koštani sustav i taloženje soli. Emocionalni procesi i procesi bubrenja. Procesi volje i procesi zagrijavanja. Krv kao najsamostalniji organski sustav i kao zaštitnik ostalih organskih sustava. Crvena krvna zrnca. Osobitost krvi. Terapijske perspektive.
Tijekom ovih predavanja mogli smo steći dojam da različiti organski sustavi i dijelovi ljudskog organizma na najrazličitije načine sudjeluju u cjelokupnom procesu ovog ljudskog organizma. Mogli smo ukazati na razne stvari u tom smjeru i, tijekom prethodnih predavanja, već smo osjetili potrebu da aktivnosti koje djeluju u različitim organskim sustavima, preliminarno dodijelimo višim, nadosjetilnim članovima ljudske organizacije. Naprimjer, morali smo reći da je krvotok usko povezan s onim što nazivamo čovjekovim 'Ja', kako bismo mogli govoriti o krvi kao alatu čovjekovog 'Ja'. Također smo uspjeli dodijeliti ono što nazivamo svjesnim životom, živčanom sustavu. Ali također smo pokazali kako poseban dio živčanog sustava - simpatički živčani sustav - ima u određenom smislu, suprotan zadatak od ostalog dijela živčanog sustava, zadatak koji se sastoji u kontroli svega što se odvija u dubinama organizma, takoreći to zadržava, tako da u normalnom fizičkom stanju ne dopire do horizonta 'Ja', to jest do dnevne svijesti. Jučer smo također pokušali barem približno prepoznati da ono što izmiče svjesnom životu čovjeka, jest ono što se nakuplja u čvrstoj strukturi kostiju; ali morali smo naglasiti kako nešto bitno već mora biti aktivno u ovoj čvrstoj strukturi kostiju, što u konačnici čini čovjeka sposobnim za razvoj organa njegovog svjesnog 'Ja' života, krvotoka. Tako da također možemo reći: skladištenje čovjekova koštanog sustava znači da ljudski organizam kao cjelina, može održati ljudski oblik i da se sve što se događa unutar procesa koji se odvijaju u čvrstom koštanom sustavu, drži ispod praga svijesti. Uvijek imamo posla s nečim sličnim u ljudskoj organizaciji, naime - ovo posebno želimo ispravno razumjeti - da je ono što je unutar ove ljudske organizacije, takoreći, zaštićeno od utjecaja onoga što se odvija oko nas u velikom svijetu kozmosa. Rekli smo da članovi sustava unutarnjeg svijeta, onih sedam organa koji u određenoj mjeri u nama odražavaju vanjski planetarni sustav - posebno slezena - vanjske zakone onoga što uzimamo kao hranu drže podalje, takoreći oslobađaju od tih zakona, te da se namirnice na taj način apsorbiraju u ljudski organizam, da se pokažu filtriranim, tako da u ljudski organizam ne ulaze u tom obliku da u njemu mogu vladati prema svojim zakonima i vlastitom aktivnošću. Želio bih reći da je ova zaštita unutarnjih procesa od vanjskih procesa, već dana u toplini krvi za ljude i više životinje. Ta toplina krvi, koja leži unutar uskih temperaturnih granica, odražava se unutarnjim zakonom i neovisna je o toplinskim procesima makrokozmosa, velikog svijeta oko nas. Ovdje sasvim jasno imate neku vrstu temeljne pojave u ovoj stalnosti topline krvi. Stoga uvijek moramo isticati kako je jedna od najbitnijih stvari unutarnje organizacije čovjeka, ta da je ograničeno biće zatvoreno od makrokozmosa i razvija vlastite aktivnosti.
Danas ćemo ljudski organizam razumjeti još dublje, krenuti malo s druge strane i baciti kratki pogled na svjesni život. Već iz prethodnih predavanja znamo kako se svjesni život čovjeka služi alatima krvi i živčanog sustava, ali još nismo zašli u finije procese. Ono što ću reći, nešto je što će vjerojatno šokirati vanjski svijet, današnju znanost - da budem sasvim iskren - u velikoj mjeri. Ali svatko tko doista stoji na tlu pravog, istinskog okultizma reći će vam da je tendencija znanosti da se kroz nekoliko desetljeća i te stvari potvrde i priznaju, koje danas možemo reći samo iz okultnog promatranja. Kada bih o ovim stvarima ovdje mogao govoriti pola godine, umjesto kratkog ciklusa predavanja, tada bi bilo moguće donijeti nešto iz rezultata današnje znanosti, da također pruži vanjske dokaze o onome što ću reći na današnjem predavanju. Ali neke stvari treba prepustiti dobroj volji i mogućnostima dragih slušatelja. Posvuda je u vanjskoj znanosti moguće tražiti put, koji, ako ne polazi od teoretskih predrasuda nego od činjenica, već danas posvuda može naći potvrdu za ono što se govori na području okultizma. Molim vas da sve izjave shvatite u tom duhu.
Kada krenemo od našeg svjesnog života, posebno kada razmatramo odnos našeg svjesnog duševnog života prema našem organizmu, potrebno je prije svega uzeti u obzir sve ono što nazivamo našom misaonom aktivnošću u cjelovitom smislu. Ne trebamo se uplitati u finija logička ili psihološka razlučivanja, samo u svojoj duši trebamo shvatiti da imamo posla s misaonim životom čovjeka, s životom osjećaja i sa životom volje.
Nikada nećete pronaći proturječje kod onih koji stoje na temeljima pravog okultizma kada se kaže da kroz sve takve procese, koji se odvijaju u našem duševnom životu pri punoj dnevnoj svijesti i koji spadaju u kategorije misaonih, osjećajnih ili voljno-impulsivnih, stvarni materijalni procesi - bili oni životni ili drugi - odvijaju se u organizmu, tako da za sve što se događa u našoj duši možemo pronaći odgovarajuće materijalne procese. Ovo je od najvećeg interesa. Jer tek u naše vrijeme i u sljedećim desetljećima, zbog određenih tendencija koje danas postoje u znanosti, biti će moguće doista otkriti te podudarnosti između duševnih procesa i fizioloških procesa i potvrditi ono što je stečeno okultizmom.
Svaki misaoni proces odgovara procesu u našem organizmu, kao i svaki emocionalni proces i svaki proces koji se mora opisati kao impuls volje. Istodobno bismo mogli reći: kada se nešto dogodi u našem duševnom životu, pokreće se val koji se širi prema dolje u fizički organizam. - Uzmimo prvo proces mišljenja. Najbolje je razmotriti takav misaoni proces, koji, poput čisto matematičkog mišljenja ili sličnog objektnog mišljenja, ne utječe na naše osjećaje i našu volju. Prvo želimo razmotriti takve misaone procese koji su misaoni procesi u 'svom najčišćem obliku'. Što se događa u našem organizmu kada se takvi misaoni procesi odvijaju u našem duševnom životu? Svaki put kada mislimo, kada formiramo misli, u našem organizmu se odvija proces koji možemo usporediti - ne govorim to kao analogiju, nego kao činjenicu, usporedba bi nas trebala dovesti do činjenica - s procesom kristalizacije. Ako imamo vodu u čaši koja je zagrijana do određenog stupnja, i u njoj je otopljena neka sol, kamena sol naprimjer, pa tu otopljenu sol dovedemo da kristalizira hlađenjem vode, tada se odvija proces suprotan otapanju. Kada se sol potpuno otopi, voda je prozirna. Ali ako se voda ponovno ohladi i u vodi se odvija proces suprotan otapanju, tada će sol u vodi ponovno kristalizirati; događa se regresija i sol se deponira u vodi. Proces se predstavlja na način da vidimo: u prethodno toploj vodi, kada je ohladimo, nastaje krutina; krutina, naslaga soli, pohranjena je u tekućini. Kao što sam rekao, pretpostavio sam da informacije o okultnim rezultatima mogu u početku šokirati svakoga tko samo želi pedantno, u čisto filistarskom smislu, priznati činjenice koje je registrirala znanost.
Vrlo sličan proces odvija se u našem organizmu kada mislimo. To je proces mišljenja koji odgovara procesu skladištenja soli, koji dolazi od djelovanja naše krvi i koji ima iritirajući učinak na naš živčani sustav, organski proces koji se odvija na granici naše krvi i našeg živčanog sustava. I kao što možemo promatrati kristalizaciju soli kada u čaši promatramo vodu, tako kada promatramo osobu koja je u zadovoljavajućem položaju za mišljenje, možemo vidjeti kako se takav proces zapravo odvija - jasno uočljiv vidovitom pogledu. Na taj način pred naše duše stavili smo fizički korelat misaonog procesa.
Zapitajmo se sada: kako odgovarajuća stvar izgleda kod osjećaja? - Kad osjećamo, ne radi se o skladištenju soli koja se ukrućuje, odnosno ne radi se o procesu obrnutom od otapanja, nego o suptilnim procesima koji se odvijaju u našem organizmu, a koji se odvijaju slično kao kad tekućima postane polučvrsta. Razmislite o ovome: tekućima postaje polučvrsta kao tekući bjelanjak, zgrušava se do konzistencije zgusnutog bjelanjka; dakle tekućima skrućuje. Dok se u misaonom procesu bavimo ekstrakcijom krute tvari nalik soli iz tekućine koja se taloži, kada je riječ o osjećajima imamo posla s prijenosom određenih čestica krvi iz tečnijeg stanja u gušće stanje. Sama tvar se određenom koagulacijom dovodi u gušće stanje. Vidovitom oku to se čini kao stvaranje malih ljuskica, kao što u čaši koja sadrži određenu tekućinu možete određenim procesima izazvati unutarnji proces stvaranja ljuskica, odvajanje malih kapljica od tekuće tvari koje mogu bubriti.
Ako sada prijeđemo na ono što možemo nazvati impulsima volje, fizički korelat je opet drugačiji. To je sada još lakše shvatiti, jer sada stvar postaje malo očitija. Fizički proces koji odgovara našim impulsima volje je, vrsta procesa zagrijavanja koja uzrokuje porast temperature u organizmu, svojevrsno zagrijavanje organizam u određenom pogledu. Budući da je to zagrijavanje usko povezano s cjelokupnim pulsiranjem krvi, možemo reći da su impulsi volje povezani s porastom temperature krvi. Nema tu puno toga; ako imate samo umjereni osjećaj za stvarno promatranje, također i u životinjskom organizmu možete primijetiti da impulsi volje imaju svoj fizički korelat u zagrijavanju krvi.
Na taj način možemo donekle karakterizirati fizičke korelate koji se odvijaju u unutarnjim, duševnim procesima. Ovo što sam vam sada opisao, naravno, nije nešto što se odvija vrlo grubo, već su to izvanredno fini, sićušni, suptilni procesi o kojima čovjek obično nema pojma. Ali s izuzetkom procesa zagrijavanja, ti se procesi odvijaju na takav način da predstavljaju ogromnu suptilnost u odnosu na sve što znamo o sličnim procesima u vanjskom fizičkom svijetu. Sve su to procesi koje organizam provodi svom snagom kada je 'Ja' u akciji, uz pomoć instrumenta krvi. Od taloženja soli do bubrenja i zagrijavanja, ti se procesi odvijaju na način da je zahvaćen cijeli organizam, ili primjerice, u misaonom procesu, primarno jedan dio organizma, mozak i leđna moždina. Ti procesi, koji su posljedica utjecaja duševnih procesa, raspoređeni su u ljudskom organizmu na najrazličitije načine. Međutim, kada postupno upoznajete te stvari kao činjenice, morate priznati, da su ono što se naziva mislima ili osjećajima ili impulsima volje, stvarne sile koje imaju stvarne učinke unutar fizičkog organizma, i izražavaju se u stvarnim učincima. Iz čisto okultnog promatranja, moramo govoriti o stvarnom učinku duše na ljudski organizam. Ovi pravi učinci na ljudski organizam, postupno će se otkrivati u sljedećim desetljećima znanosti. Ovi suptilni procesi u organizmu uskoro će postati dostupni pažljivijim i suptilnijim metodama istraživanja znanosti; i tada će otpor koji se danas javlja - ne iz činjenica koje je znanost istražila, već radije iz određenih teorija s predrasudama, koje se temelje na tim činjenicama - protiv tvrdnji koje dolaze iz okultnog znanja, sve više i više prestajati sam od sebe.
Sada smo također istaknuli da je ono što razumijemo kao svjesnu aktivnost 'Ja' u osnovi samo dio ljudskog bića, i da se ispod praga onoga što na taj način prodire u naš horizont odvijaju procesi, koji leže ispod svijesti, i koje simpatički živčani sustav takoreći drži podalje od naše svijesti.
Uspjeli smo iz različitih perspektiva ukazati kako je ono što nesvjesno nosimo u sebi također na određeni način povezano s našim 'Ja'. Rekli smo za najmanje svjesni, naš koštani sustav, da je od samog početka organiziran na takav način da zapravo može pružiti osnovu za alate svjesnog 'Ja'. Na taj način nesvjesna 'Ja' organizacija raste iz nesvjesnog prema svjesnoj 'Ja' organizaciji. Za nas se čovjek dijeli na dva dijela: svjesna 'Ja' organizacija djeluje u čovjeku s jedne strane, a nesvjesna 'Ja' organizacija s druge strane (vidi crtež). U tom pogledu vidjeli smo da sustav krvi i koštani sustav čine određenu suprotnost, pojavljujući se kao suprotni polovi. Dok krv u svojoj unutarnjoj aktivnosti prati aktivnost 'Ja' kao pokretljivi instrument, drugi pol, koštani sustav, povlači se iz aktivnosti 'Ja' na takav način da o svemu što se događa u njemu 'Ja' nema svijest, to znači da se svi procesi koji se događaju u koštanom sustavu odvijaju potpuno ispod površine stvarnih svjesnih 'Ja' događaja. Iako su ti procesi oni koji odgovaraju našoj 'Ja' aktivnosti, oni su jednako mrtvi kao što su naši procesi krvi živi; stoga su u osnovi onog dijela procesa koji za 'Ja' ostaju nesvjesni i tek se postupno iz nesvjesnog uzdižu u svijest.
Promotrimo li pobliže koštani sustav u njegovoj cjelokupnoj ulozi u ljudskom organizmu, moramo uočiti da on izmiče svakom svjesnom životu, te da je najudaljeniji od svih organskih sustava. Ali ako sada prijeđemo sa koštanog sustava na sustave organa, koje smo nazvali sustavom unutarnjeg svijeta čovjeka, na sustav jetra-žuč-slezena, na sustav pluća-srce i tako dalje, tada moramo reći, prema onome što smo rekli na prethodnim predavanjima: procesi unutar ovih sustava također su u velikoj mjeri izvan naše svijesti, ali ne toliko koliko su procesi u našem koštanom sustavu. O našem koštanom sustavu moramo razmišljati mnogo manje i posvećivati mu mnogo manje pažnje, nego upravo spomenutim organima. Neki od tih organa čak se vrlo jasno otkrivaju u smislu svojih funkcija, kao nešto što je iznad nesvjesnog. To je kao kada objekt koji pluta u moru mora djelomično isplivati i postati vidljiv poput otoka iznad površine. Naprimjer, nešto od onoga što se događa u srcu dolazi u svijest. Znate iz iskustva kako osobito hipohondrične osobe - naravno na svoju štetu - osjećaju nešto o stvarima koje im se događaju u unutarnjim organima, iako su potpuno drugačije svjesni toga nego se to događa u njima, ali ipak to osjećaju. Da ne govorim o tome kako je to kad se određeni stupanj bolesti već pojavio na organima. Kada se razbolite postajete svjesni svojih organa; tu postoji stvarni uzrok kroz koji se učinci unutarnjeg sustava uzdižu u svijest; ali govorim o tome da granica koju zdrav čovjek ima kada je u pitanju bolest, ne mora biti dosegnuta dugo vremena. Nažalost, ta se granica vrlo često pomiče. Ono što se često naziva bolešću, svakako se može promatrati kao niži ili viši stupanj prodiranja unutarnjih procesa u svijest. Stoga uzroke raznih bolesti uvijek moramo ispitivati pitajući se: leže li uzroci bolova u bolesti organa, ili ih moramo tražiti drugdje? - Znamo da nas simpatički živčani sustav štiti od osvješćivanja onoga što se događa dolje u organizmu.
Ako u koštanom sustavu vidimo nešto što izgrađuje ljudsko biće u smislu njegovog oblika i dizajna, na takav način da sustav krvi na odgovarajući način može biti alat za njegovo 'Ja, dakle, nakon ovoga što je upravo rečeno, mora nam biti jasno da su i drugi organski sustavi na određeni način povezani sa svjesnim životom čovjeka, koji bi se u konačnici trebao razviti poput cvijeta. Mora nam biti jasno da svi ovi organi, iako u njih ne prodire potpuno svjestan život, sadrže ono što se razvija prema našem svjesnom duševnom životu. baš kao što smo vidjeli da se naš koštani sustav razvija prema 'Ja' životu.
Sada si moramo postaviti pitanje: u kojoj mjeri ovaj unutarnji sustav, koji smo opisali kao sustav unutarnjeg svijeta, raste prema svjesnom duševnom životu ljudskog bića? - Ako uzmemo u obzir, s jedne strane, da u našem fizičkom tijelu najjači oslonac imamo u koštanom sustavu, koji krvnom sustavu daje dispoziciju da radi na pravim mjestima kako bi se mogao razvijati kao alat 'Ja', s druge strane, također moramo reći da koštani sustav podupire i održava u pravilnom položaju one organe koje smo prije nazivali sustavom unutarnjeg svijeta. Jer ono što se događa s krvlju također koristi tim organima. Ako pogledate sve te organske sustave, primijetiti ćete da u njihovom rasporedu ne možete otkriti ništa što je tako suštinski i intimno povezano s vanjskim oblikom čovjeka, kao što je to koštani sustav. To je osnova ljudskog oblika, a ono što se gradi i nadograđuje oko koštanog sustava, može se tako graditi i nadograđivati samo jer koštani sustav daje osnovnu formu. Kožu, kao vanjsku granicu tijela, također predodređuje cjelokupna struktura koštanog sustava. Goethe je to rekao lijepom izrekom, ne smo s estetskog, nego i sa znanstvenog gledišta: 'U koži ne postoji ništa što nije u kostima'. To znači da ono što je već formirano koštanim sustavom dolazi do izražaja u vanjskoj strukturi kože. Ne možemo reći isto za naš sustav unutarnjeg svijeta. S druge strane, upravo djelovanje sustava unutarnjeg svijeta na niže razine svijesti pokazuje, da ovaj sustav unutarnjeg svijeta ima neke veze s našim astralnim tijelom; jer je astralno tijelo nosilac svijesti. Stoga moramo reći da, iako nam se ovaj sustav unutarnjeg svijeta ne može činiti kao izraz podsvjesnog 'Ja', 'Ja' koji stvara slike duboko u podzemlju, već nam može izgledati kao da je to ono što je kroz cijeli kozmički proces integrirano u nas kao izraz okolnog svijeta, na takav način da ima sličan odnos s našim astralnim tijelom, baš kao što koštani sustav ima s čovjekovim oblikom koji obuhvaća 'Ja'. Dakle možemo reći: već imamo uzorak čovjekovog 'Ja' u sustavu kostiju, duboko u podsvijesti, a u onome što nazivamo sustavom unutarnjeg svijeta imamo uzorak onoga što nazivamo našim astralnim tijelom.
Ovaj sustav unutarnjeg svijeta u svojoj cjelokupnoj organizaciji, budući da još uvijek leži ispod svijesti, uopće ne dolazi do svjesnog duševnog života; unosi se u naš organizam iz makrokozmosa. Dakle, nešto što možemo nazvati kozmičkim astralom, umetnuto je u čovjeka na takav način da se izražava kao naš unutarnji svijet. A u našem koštanom sustavu imamo nešto integrirano u naš organizam iz naše okoline, iz većeg sustava svijeta, i budući da je to povezano s cjelokupnim oblikom našeg fizičkog organizma, moramo reći: ovaj koštani sustav zapravo je osnova za naše 'Ja' u našem fizičkom tijelu, jer je to makrokozmički ili jednostavno kozmički sustav koji nas čini ovim fizički oblikovanim bićem. Uz ovaj koštani sustav, makrokozmički astralni sustav pohranjen je u nama kao naš unutarnji sustav. U mjeri u kojoj se naše 'Ja' pojavljuje kao svjesno 'Ja', ono kao svoj alat ima sustav krvi, u mjeri u kojoj je naše 'Ja' predodređeno kao forma i oblik, temelji se na kozmičkom sustavu sila koji gura naprijed prema čvrstoj formaciji, koja je najgušće izražena u našem koštanom sustavu.
Pogledajmo stvar s druge strane. Sada znamo da se sve što smo opisali kao svjesno mišljenje, koje potiče 'Ja', izražava kroz neku vrstu finih naslaga soli u krvi. Svjesno mišljenje se stoga može prepoznati kroz neku vrstu unutarnjih naslaga soli. Možemo dakle očekivati da tamo gdje je naš koštani sustav formiran iz kozmičkog, kako bi organizam mogao tvoriti materijali oslonac za čovjeka kao misaono biće, treba pronaći i fizički proces taloženja soli. Dakle, u koštanom sustavu bismo trebali moći pronaći naslage soli; a kosti se zapravo dijelom sastoje od fosforne kiseline i karbonata vapna, to jest od taloženih vapnenačkih soli.
Dakle, i ovdje imamo dva suprotna pola. Kad su ljudi aktivni u mišljenju, misaoni procesi su ono što nas čini čvrstim bićem iznutra. Na neki način, naše su misli naš unutarnji kostur. Čovjek ima određene, jasne misli; naši su osjećaji, s druge strane, nejasni, promjenjivi, i više-manje različiti kod svake osobe. Misli čine čvrste inkluzije u sustavu osjećaja. Dok se te čvrste inkluzije u svjesnom životu izražavaju u krvi kroz neku vrstu aktivnog, mobilnog procesa taloženja soli, ono što 'Ja' priprema, izražava se u koštanom sustavu na takav način da makrokozmos oblikuje naš koštani sustav tako da se većinom sastoji od taloženih soli. To je sada element u nama koji miruje, drugi, suprotna pol procesima unutarnje aktivnosti koji se odvijaju u procesima taloženja soli u krvi. Dakle, mi smo kao ljudi učinjeni misliocima s dvije strane u našoj organizaciji, s jedne strane nesvjesno, kako je izgrađen naš koštani sustav, s druge strane svjesno, tako da mi - sljedeći obrazac procesa izgradnje kostiju - svjesno provodimo iste procese, koji se u organizmu pojavljuju kao procesi taloženja soli, za koje možemo reći da su interno aktivni. Soli koje nastaju tijekom mišljenja, moraju se kroz spavanje odmah otopiti i očistiti, inače bi dovele do nečeg poput procesa razgradnje, procesa otapanja u organizmu. Dakle, u mišljenju moramo vidjeti proces prave destrukcije. A putem blagonaklonog spavanja provodi se proces regresije, koji uzrokuje ponovno oslobađanje krvi od naslaga soli, tako da u našem budnom životu možemo ponovno imati svjesne misli.
Ali nije prihvatljivo jednostavno reći: mišljenje je proces stvaranja soli - jer ako ljudi to ne razumiju na pravi način, netko bi vjerojatno mogao reći za znanost duha govori najgluplje stvari.
Sada idemo dalje. Možemo zamisliti da se između ova dva krajnja pola stvaranja soli, odvijaju svi ostali procesi u ljudskom organizmu, u biti oni o kojima smo već govorili. Baš kao što kroz mišljenje imamo procese stvaranja soli, koji imaju svoj pandan u procesu stvaranja soli u kostima, koji se do određene mjere zaustavio, tako imamo pandan i onome što smo opisali kao unutarnji proces bubrenja, koagulaciju, kao proces stvaranja ljuskica, kao nešto slično bjelančevinastim inkluzijama koje nastaju pod utjecajem našeg života osjećaja, kao vanjski izraz našeg života osjećaja. Taj suprotni pol pokazuje se u unutarnjim procesima našeg organizma i sudjeluje u takvom nesvjesnom bubrenju, u zgušnjavanju tvari koje nastaju i pohranjuju se kao učinak makrokozmičkog astralnog sustava. To je koštano ljepilo koje sudjeluje u procesu stvaranja kostiju i dodaje se drugim koštanim tvarima. To je drugi pol procesa bubrenja, u usporedbi s onim što nastaje kao fizički korelat kroz naše osjećaje.
Naši impulsi volje, organski se izražavaju u procesu topline, u procesu unutarnjeg zagrijavanja. Spojevi koji nastaju i koje možemo opisati kao proizvode procesa unutarnjeg izgaranja, kao unutarnje oksidacijske procese, nalaze se u cijelom našem organizmu. I u onoj mjeri u kojoj se nalaze ispod praga svijesti i nemaju nikakve veze sa svjesnim životom, oni pripadaju drugoj strani, suprotnom polu, koji je zatvoren od onoga odakle svjesni život može primati utjecaje. Kao rezultat toga, čovjek je iznutra zaštićen od smetnji od strane dijela svoj organizma, tako da se u njemu mogu odvijati i najsitniji procesi koji su uzrokovani životom duše.
Kao što smo naučili, u našem organizmu odvijaju se fiziološki procesi, kao što su stvaranje soli, stvaranje ljuskica i stvaranje topline, koji prate naš svjesni život, i odvijaju se procesi izvan našeg svjesnog života, da daju osnovu za ono što se priprema u ljudskom organizmu da bi se svjesni život uopće mogao razviti. Dakle, cijeli naš organizam je tkanje zapetljanih procesa, koje smatramo dijelom našeg svjesnog života i onih koje smatramo dijelom našeg nesvjesnog života. To je iznimno značajna činjenica, da naš organizam doista predstavlja nešto poput spoja dva polariteta: da se procesi odvijaju tako da strše u organizam iz makrokozmosa i odvijaju se takoreći, u grubljem, a s druge strane, procesi koji su finiji kao posljedica čovjekova svjesnog života.
U današnjem gotovom organizmu stvar je u tome da svi ovi procesi međusobno djeluju jedni na druge, i da ih, kako organizam stoji pred nama, ne možemo zapravo odvojiti jedne od drugih da svugdje možemo odrediti granice; jedan proces igra u drugom. Trebate samo pogledati sustav krvi, najaktivniji, suptilniji element. U krvi se može vidjeti, i uzročnik procesa taloženja soli, kao i procesa koagulacije tekuće tvari, kao i procesa zagrijavanja. Na sličan način nalazimo da su ti procesi blisko povezani jedni s drugima, i u drugim organskim sustavima. Naprimjer, kada hranu uvodimo izvana u naš probavni kanal, ta hrana još uvijek ima ono što sam nazvao vanjskom aktivnošću. Ona kroz prvu fazu prosijavanja prolazi kroz gutanje u ustima i, kroz proces žvakanja, priprema se za probavni proces u želucu; u daljnjim fazama, prerađuju je organi koje smo nazvali sustavom unutarnjeg svijeta, i konačno dolazi do točke u kojoj može hraniti najfiniji instrument ljudskog organizma, krv. Nakon što smo tako u određenom smislu, ukazali na postupni slijed prosijavanja hranjivih tvari kroz sustave unutarnjih organa, sada možemo lako zamisliti da zapravo najfiniji sustav, sustav krvi, mora, da tako kažemo, apsorbirati prosijanu prehrambenu aktivnost, i da ono što se približava krvi, već sadrži najmanje od onoga što prehrambene tvari sadrže u smislu vlastite aktivnosti koju su imale na početku. Kada se tvari apsorbiraju, one još uvijek imaju dobar dio svoje prirode i zakonitosti, koje su se morale odreći u želucu i drugim organskim sustavima kroz koje su prošle, a što se tiče krvi, postale su nešto sasvim novo. Dakle, krv je organ koji je od svih najviše zaštićen od dojmova vanjskog svijeta i koji svoje procese odvija najneovisnije od vanjskog svijeta. To je jedna strana; ali već smo potanko pokazali da se krv okreće u dva smjera, da je poput ploče izložena utjecajima s jedne i s druge strane. S jedne strane, krv se vodi do onih organa u dubljim dijelovima ljudskog organizma, gdje sve što se događa u smislu procesa, zadržava i odbija simpatički živčani sustav, tako da ne dolazi do svijesti. Sada se krv mora okrenuti i na drugu stranu, prema iskustvima svjesnog duševnog života. Ne samo da mora apsorbirati nesvjesne procese, već se i svjesno 'Ja' mora utisnuti u krv. Naše svjesne aktivnosti duše moraju se moći preobraziti dok ne dospiju u krv, tako da u ovoj krvi postanu izraz onoga što imamo oko sebe. Što imamo oko sebe? Fizički osjetilni svijet; jer ono što je uklopljeno u biljni svijet - etersko tijelo - nije tu za normalnu svijest. Za dnevnu svijest, čovjek pripada samo fizičkom svijetu; golemost života nam je nevidljiva.
Dakle, suočavamo se s fizičkim, osjetilnim svijetom, s druge strane ploče krvi. Cjelokupni duševni život, kako teče pod dojmovima fizičkog osjetilnog svijeta, kako se pobuđuju misli, kako se raspiruju osjećaji, kako se potiče na impulse volje, sve to mora pronaći svoj alat u sustavu krvi, utoliko što je svjesni život 'Ja'. Sve to mora moći pulsirati u krvi. Što to znači? To ne znači ništa drugo nego da u krvi imamo ne samo ono što dolazi od hranjivih tvari nakon što su one u visokom stupnju filtrirane, lišene vlastite aktivnosti, i zaštićene od svih makrokozmičkih zakona, nego se - tako da je zapis na ploči krvi moguć i s druge strane - u krvi može pronaći nešto što je vezano za fizičko osjetilno, za neživo fizičko osjetilnog svijeta. Ono što čini život može biti prepoznato običnom sviješću samo kroz kombinaciju fizičko osjetilnih dojmova; ta stvarnost se može prepoznati samo kroz najniži nadosjetilni član čovjeka, kroz etersko tijelo.
Krv stoga mora biti povezana s fizičko osjetilnim svijetom, jer je on neposredan. Sada ćemo vidjeti da je nešto ugrađeno u krv o čemu možemo reći: to nije u krvi kao da je slučaj da je to određeno procesima koji izlaze iz našeg bića, iz dubine našeg organizma u krv, čije su zakonitosti prilagođene našima, umjesto toga, to je kao da je u krv ugrađeno kroz učinke vanjskih makrokozmičkih zakona i propisa. U krvi moramo imati nešto što postoji i djeluje na isti način kao i neposredni vanjski procesi, ali koji se iznutra odvijaju na isti način kao i izvana u makrokozmosu, i koji stoga ne gube svoje vlastite zakone. Dakle, u našoj krvi moraju biti fizički, kemijski, anorganski procesi; oni su neophodni kako bi naše 'Ja' moglo postati sudionikom fizičkog svijeta. Stoga ćemo u krvi morati tražiti tvari koje mogu djelovati na takav način da se zadrži njihov fizički karakter, njihovi inherentni zakoni. To u krvi zapravo nalazimo. Nešto nam je dano u našim crvenim krvnim zrncima što jasno pokazuje da ona tek počinju živjeti, i nalaze se na točki u kojoj prelaze iz života u beživotnost. S druge strane, u krv smo integrirali kontinuirani proces zagrijavanja koji se može usporediti s procesom vanjskog izgaranja, gdje proces oksidacije daje nove životne prilike. Stoga smo kao krv klasificirali ono što čovjeka čini fizičkim osjetilnim bićem.
Ovo nam pokazuje, sve do organizacije krvi, koliko fizikalno i kemijsko ispitivanje, značajno može biti osvijetljeno onim što se može priopćiti iz okultnog promatranja, i kako ono čini razumljivim ono što je predstavljeno neposrednom vanjskom pogledu.
Tako možemo reći: u ljudskom organizmu, u krvi, imamo procese koji su potaknuti utjecajem vanjskog svijeta, a koji su fizičko osjetilne prirode; ali u krvi imamo i procese koji dolaze iznutra, i temelje se na pohranjivanju hranjivih tvari koje su u najvećem stupnju filtrirane i promijenjene. Ako to imamo na umu, krv će nam se još značajnije prikazati kao 'vrlo poseban sok', jer s jedne strane okreće svoju bit prema najnižem, najdonjem carstvu koje nam je poznato i pokazuje se kao materija koja je sposobna provoditi vanjske kemijske procese kako bi mogla biti oruđe za 'Ja'. S druge strane, krv je tvar koja je najzaštićenija za odvijanje unutarnjih procesa koji se ne mogu odvijati nigdje drugdje, jer su za to preduvjet svi ostali organski procesi.
Najfiniji, najviši procesi, koji se potiču iz dubine našeg organizma, spajaju se u našoj krvi s fizikalno kemijskim procesima koje viđamo po cijelom svijetu. Ni u jednoj drugoj tvari se fizičko osjetilni svijet, ne susreće tako izravno s drugim, unutarnjim svijetom, koji pretpostavlja postojanje, djelovanje nadosjetilnih sustava sila, kao u našoj krvnoj supstanci. To nije očitije ni u jednoj drugoj tvari nego u krvi koja teče našim organizmom. Ta krv je zapravo nešto u čemu je, ono najniže što čovjek može vidjeti oko sebe spojeno s onim najvišim što se može razviti u njegovoj prirodi. Stoga će nam biti jasno, da kada je riječ o ovim složenim procesima koji se odvijaju u krvi, nalazimo se pred nečim što, ako postane donekle nepravilno ili se pojave smetnje, mora uzrokovati nepravilnosti u čitavom našem organizmu, u velikoj mjeri. I tamo gdje se pojave takve nepravilnosti uvijek moramo razmotriti kako su nastale. U pojedinim slučajevima, teško će biti razlučiti moramo li ove nepravilnosti pripisati procesima koji slijede obrazac fizikalno kemijskih procesa ili odgovaraju drugim procesima u krvi. Ako nepravilnosti slijede obrazac fizikalno kemijskih procesa, onda nam mora biti jasno da se s njima treba pozabaviti sa strane svijesti, u smislu u kojem je svijest povezana s fizičkim planom. Tu se otvara terapeutsko područje čija je karakteristika da se obrati pozornost na to jesu li određene nepravilnosti povezane s procesima koje možemo opisati kao fizikalno kemijske. S obzirom na ovaj preduvjet, korisno je intervenirati putem vanjskih dojmova, odgovarajućom regulacijom vanjskih dojmova koje ovi fizikalno kemijski procesi mogu izazvati. To znači manje duševno duhovnih dojmova, ali prvenstveno svega što se može postići reguliranjem procesa disanja i praćenjem interakcije između unutarnjeg organizma i vanjskog svijeta kroz kožu.
Ali također možemo detektirati najfinije organske procese u krvi s druge strane, i mora nam biti jasno da ovo moramo vidjeti kao treću fazu pročišćavanja naših prethodno obrađenih prehrambenih tvari. Ako su ti fini procesi stvaranja soli, bubrenja i topline, u krvotoku organizma uzrokovani vanjskim procesima, to jest njihovo kemijsko odvijanje je određeno izvana, onda se možemo zapitati, što s druge strane određuje procese u krvi iznutra. Moramo razlikovati zadaću koju krv ima, od činjenice da je treba hraniti kao i svaki drugi organ. Istodobno je moramo prepoznati i kao organ koji stoji na najvišoj razini organske aktivnosti. Ono što ovdje dolazi u obzir je, ono što možemo nazvati unutarnjim osloncem ljudskog života. Iznad svega, krv mora biti zaštićena od vanjskog svijeta koji izravno djeluje na krv putem prehrambenih tvari, inače će biti spriječena njena aktivnost kao oruđa mišljenja, i proces koji smo prethodno opisali kao proces taloženja soli bit će poremećen. Ova zaštita mora dolaziti iz same krvi; mora biti u stanju izgraditi, takoreći, duhovni sustav kostiju usmjeren prema duhovnoj strani, kroz svakodnevne ponavljajuće procese taloženja soli. To je funkcija krvi koja je razlikuje od drugih organa. Od ostalih organa u ljudskom organizmu on dobiva najmanju potporu. Ostali organi imaju najmanju ulogu u tom procesu stvaranja soli krvi, tako da je krv najviše internalizirana u odnosu na procese potaknute mišljenjem, kako su naše misli zapravo ono najviše unutarnje što imamo. Svojim osjećajima stojimo na granici između izvana i iznutra, a impulsi volje tako snažno struje prema van da se možda niti ne prepoznaju. Čovjek će se uvijek prepoznati u svojim mislima, ali ne i u svojim impulsima volje. Možete vidjeti da nije tako jasno iz čega proizlaze impulsi volje, iz činjenice da u svijetu postoji toliko rasprava o slobodi i neslobodi ljudske volje. U našem mišljenju imamo, najviše unutarnji aspekt onoga što krv mora učiniti kao oruđe 'Ja'. A budući da je taj proces taloženja soli najviše internaliziran i treba ga najviše zaštititi, ovu aktivnost krvi također mogu najviše ometati nepravilnosti ili abnormalnosti u krvi. A kada primijetimo da je krv toliko ometena da više ne pokazuje svoju aktivnost u tom smjeru, mora nam biti jasno da je na redovitu aktivnost treba potaknuti, kada njezin vlastiti život padne ispod određene granice.
Ali može se dogoditi i drugi slučaj, da unutarnja aktivnost krvi prijeđe određenu razinu i da taj vlastiti život postane burniji. To je daleko važniji slučaj jer se mnogo češće javlja kod bolesti. Rijetko imamo posla sa suprotnim. Većinu vremena imamo posla s činjenicom da je aktivnost inače zaštićenih unutarnjih organa previše stimulirana, a jedna djeluje i na sustav krvi. Ako se pokaže da se krv želi pretjerano razviti u smjeru djelovanja volje, tada se tom nagonu mora terapeutski suprotstaviti. To možemo učiniti opskrbom tvarima koje dovode do normalnog stvaranja soli i normalnog taloženja soli u smislu duševnih misaonih procesa. To nas dovodi do toga da vidimo da se određeni sustav može dovesti do toga da se suprotstavimo takvim nepravilnostima u našem organizmu. Naravno, možemo reći da bi precizniji iskaz izašao iz okvira ovog ciklusa predavanja.
Baš kao što smo bolesti morali pripisati pretjeranoj aktivnosti u sustavu krvi, možemo se zapitati i kako možemo pomoći organima našeg unutarnjeg astralnog svijeta, našeg sustava unutarnjeg svijeta, slezene, jetre, žučnog mjehura i tako dalje, ako su previše aktivni unutar svoje djelatnosti. Iznad svega, moramo zapamtiti da su ti organi namijenjeni za rad u skladu s cirkulacijom krvi, da moraju uzimati probavne tvari koje dobivaju iz probavnog kanala, i voditi ih preobražene do krvi, da su oni posrednici između ova dva sustava. Baš kao što se sustav krvi pokazuje kao oruđe za najveću unutarnju aktivnost, svjesni misaoni život, na taj način se također potiče i na aktivnost koja se pokazuje povezana s našim životom osjećaja, što smo već opisali kao proces unutarnje kondenzacije, unutarnjeg bubrenja. Ovdje je krv - osim vanjskih utjecaja - stimulirana aktivnošću sustava unutarnjeg svijeta, koji, u svojoj karakterističnoj prirodi, mogu zračiti svoje učinke u krv. Ovdje smo ukazali na aktivnost krvi koja nadilazi vlastiti život krvi, ali čiji uzrok pripada sustavu unutarnjeg svijeta. Sada možemo postaviti pitanje: ne mogu li ovi organi - jetra, žučni mjehur, slezena, bubrezi, pluća, srce - također razviti previše aktivnosti, prenatrpan život i time nepravilno utjecati na krv? A ako to rade, kako možemo - na sličan način kao i kod krvi - terapijski paralizirati pretjerani aktivnost tih organa? Moramo - budući da su ti organi izravno povezani s kozmičkim astralnim sustavom - opskrbiti takvim tvarima koje razvijaju aktivnost kozmičkog života. Kao što unutarnju prekomjernu aktivnost krvi možemo spriječiti opskrbom tvarima koje sadrže sol, prigušiti i suzbiti patološku aktivnost unutarnjih organa možemo opskrbom tvari čija energija odgovara energiji dotičnog organa i koje su prikladne da ih vrate u sklad i opću pravilnost.
Stoga nam se sada nameće pitanje: kako možemo utjecati na te organe? Kako se možemo nositi s nepravilnostima pojedinih organskih sustava, ali i probavnog sustava? Postavlja se pitanje: kako nam se bolest pojavljuje u okultno fiziološkom smislu i kako se simptomi bolesti mogu izliječiti? - Na ovo ćemo morati odgovoriti sutra, a uzet ćemo u obzir i mišićni sustav, primjerice. Naša razmatranja zaključit ćemo pokazivanjem, kako se ono što nam se čini kao divljenja vrijedan, gotov organizam, kako se jasno najavljuje kao organizam u razvoju, u zametku. Tada će nam sasvim prirodno postati jasno kako u ljudskoj organizaciji sudjeluju nadosjetilni članovi.