.- O podrijetlu Zemlje
Kao što pojedinačno ljudsko biće mora proći kroz različite faze od rođenja, kao što se mora uzdići od dojenačke dobi kroz djetinjstvo i tako dalje, do dobi zrelog muškarca ili žene, tako je i s čovječanstvom u cjelini. Do svog sadašnjeg stanja, ono se razvijalo kroz druge faze. Načinom vidovnjaka mogu se pratiti tri glavne faze ovog ljudskog razvoja, koje su prošle prije nego što je došlo do formiranja Zemlje i ovo nebesko tijelo postalo poprištem tog razvoja. Dakle, trenutno se bavimo četvrtom fazom u velikom kozmičkom životu ljudi. Relevantne činjenice će se ovdje provizorno prepričati. Unutarnji temelj će se pojaviti tijekom izlaganja, onoliko koliko je takav temelj moguće dati riječima običnog jezika - bez pribjegavanja načinu izražavanja okultne znanosti.
Čovjek je postojao prije nego što je postojala Zemlja. Međutim, ne smije se zamišljati - kao što je već nagoviješteno - da je prethodno živio na drugim planetima i u određenom trenutku migrirao na Zemlju. Naprotiv, sama Zemlja se razvila s čovjekom. Baš kao i čovjek, prošla je kroz tri glavne faze razvoja prije nego što je postala ono što se danas naziva 'Zemlja'. Za sada - kao što je već naznačeno - moramo se potpuno osloboditi značenja koje suvremena znanost povezuje s imenima 'Saturn', 'Sunce' i 'Mjesec', ako na ovom području želimo pravilno razumjeti objašnjenja okultnih znanstvenika. Za sada se s tim imenima ne smije povezivati nikakvo drugo značenje osim onog koje im je u sljedećim informacijama izravno dano.
Prije nego što je 'nebesko tijelo' na kojem se odvija ljudski život postalo 'Zemlja', imalo je tri druga oblika, koji se nazivaju Saturn, Sunce i Mjesec. Stoga se može govoriti o četiri planeta na kojima se odvijaju četiri glavne faze ljudskog razvoja. Činjenica je da je Zemlja, prije nego što je postala 'Zemlja', bila Mjesec, još ranije Sunce, a čak i prije toga Saturn. Kao što će postati jasno iz sljedećih informacija, opravdano je pretpostaviti tri daljnje glavne faze kroz koje će Zemlja, odnosno nebesko tijelo koje se razvilo u sadašnju Zemlju, nastaviti prolaziti. U tajnoj znanosti njima su dana imena Jupiter, Venera i Vulkan. Sukladno tome, u prošlosti je nebesko tijelo s kojim je povezana ljudska sudbina, prošlo kroz tri faze, sada je na svojoj četvrtoj, i morat će proći kroz još tri, dok se u čovjeku ne razviju svi potencijali, dok ne dostigne vrhunac svog savršenstva.
Sada treba shvatiti da razvoj čovjeka i njegovog kozmičkog tijela ne teče tako kontinuirano kao, recimo, prolazak pojedinca kroz dojenačku dob, djetinjstvo i tako dalje, gdje jedno stanje više-manje neprimjetno prelazi u drugo. Umjesto toga, prisutni su određeni prekidi. Stanje Saturna ne prelazi odmah u stanje Sunca. Između razvoja Saturna i Sunca, a također i između oblika ljudskog tijela, postoje međustanja koja bi se mogla usporediti s noći koja je između dva dana, ili sa stanjem sličnim snu u kojem se nalazi klica biljke prije nego što se ponovno razvije u punu biljku. - Slijedeći orijentalni prikaz toga, suvremena teozofija stanje razvoja u kojem se život odvija izvana naziva Manvantara, a međustanje mirovanja Pralaya. U smislu europske okultne znanosti, za prvo stanje može se koristiti izraz 'otvoreni ciklus', dok se za ovo drugo može 'skriveni ili zatvoreni ciklus'. Međutim, uobičajeni su i drugi termini. Saturn, Sunce, Mjesec, Zemlja i tako dalje, su 'otvoreni ciklusi', dok su razdoblja mirovanja između njih 'zatvoreni'.
Bilo bi sasvim netočno misliti da sav život umire, tijekom razdoblja odmora, iako se ta ideja danas nalazi kod mnogih u teozofskim krugovima. Kao što osoba tijekom sna ne prestaje živjeti, tako ni njezin život niti život njezina nebeskog tijela, ne umiru tijekom 'zatvorenog ciklusa' (Pralaya). Međutim, stanja života tijekom razdoblja mirovanja, ne mogu se percipirati osjetilima koja se razvijaju tijekom 'otvorenih ciklusa', baš kao što osoba ne percipira što se oko nje događa tijekom spavanja. Zašto se izraz 'ciklus' koristi za stanja razvoja, postat će jasno iz sljedećih objašnjenja. Ogromna vremenska razdoblja potrebna na ove 'cikluse' mogu se raspravljati tek kasnije.
Nit kroz napredovanje ciklusa, može se pronaći ako se prvom redu prati razvoj ljudske svijesti kroz njih. Sve ostalo, može se prikladno povezati s ovim razmatranjem svijesti. - Svijest koju čovjek razvija tijekom svog zemaljskog života trebala bi se nazvati - u skladu s europskom okultnom znanošću - 'svijetlom dnevnom sviješću'. Ona se sastoji u tome što čovjek opaža stvari i bića svijeta putem svojih sadašnjih osjetila, i formira svoje predodžbe i ideje o tim stvarima uz pomoć svog razumijevanja i razuma. Zatim u skladu s tim percepcijama, predodžbama i idejama, djeluje u osjetilnom svijetu. Čovjek je ovu svijest razvio tek u četvrtoj glavnoj fazi razvoja svog svijeta; ona još nije bila prisutna na Saturnu, Suncu i Mjesecu. Tada je živio u drugim stanjima svijesti. Sukladno tome, tri prethodne faze evolucije, mogu se opisati kao razvoj nižih stanja svijesti.
Najniže stanje svijesti doživljeno je tijekom evolucije Saturna; stanje Sunca je više, zatim Mjeseca i konačno svijest Zemlje.
Ova ranija stanja svijesti razlikuju se od zemaljske prvenstveno u dvije karakteristike: stupnju svjetline i rasponu preko kojeg se proteže percepcija čovjeka. - Svijest Saturna ima najniži stupanj svjetline. Potpuno je tupa. Teško je dati precizniju predodžbu o toj tuposti jer je čak i tupost sna za stupanj svjetlija od ove svijesti. U abnormalnim, takozvanim stanjima dubokog transa, današnji čovjek još uvijek može pasti u ovo stanje svijesti. Čak osoba koja je vidovita u smislu tajne znanosti, može o tome stvoriti točnu predodžbu. Međutim, on sam ne živi u ovom stanju svijesti. Naprotiv, uzdiže se u mnogo više stanje, koje je ipak slično ovom izvornom u nekim aspektima. Ali kod obične osobe sadašnjeg zemaljskog stadija, ovo stanje, koje je jednom iskusila, gasi se 'svijetlom dnevnom sviješću'. Međutim, 'medij', koji padne u duboki trans, prenosi se natrag u njega, tako da percipira kao sva ljudska bića koja su nekoć percipirala tijekom 'razdoblja Saturna'. Takav medij, tada može, bilo tijekom transa ili nakon buđenja, prepričati iskustva slična onima sa scene Saturna. Međutim, može se reći samo 'slično', a ne 'isto', jer su događaji koji su se dogodili na Saturnu jednom zauvijek završeni; u ljudskom okruženju, događaju se samo kod onih koji imaju određeni afinitet prema njima. I to može percipirati samo 'svijest Saturna'. - Vidovnjak u gore navedenom smislu, poput gore opisanog medija, postiže takvu svijest Saturna; ali također zadržava svoju 'sjajnu dnevnu svijest', koju čovjek na Saturnu još nije imao, a koju medij gubi tijekom stanja transa. Takav vidovnjak stoga nije u samoj svijesti Saturna; ali može imati predodžbu o njoj. - Iako je ova svijest Saturna nekoliko stupnjeva inferiorna trenutnoj ljudskoj svijesti, u smislu svjetline, superiorna je u opsegu onoga što može percipirati. U svojoj tuposti, ne samo da može percipirati sve, do najsitnijih detalja, što se događa na vlastitom nebeskom tijelu, već može i promatrati stvari i bića na drugim nebeskim tijelima koja su povezana s njegovim vlastitim - Saturnom. I također može izvršiti određeni utjecaj na te stvari i bića. (Teško da treba reći da je ovo promatranje drugih nebeskih tijela sasvim drugačije od onoga što suvremeni čovjek može poduzeti svojom astronomijom. To astronomsko promatranje temelji se na 'svijetloj dnevnoj svijesti' i stoga druga nebeska tijela opaža izvana. S druge strane, svijest Saturna je izravni osjet, suživot s onim što se događa na drugim nebeskim tijelima. Ne u potpunosti, ali ipak donekle točno, je kada se kaže da stanovnik Saturna, stvari i činjenice drugih nebeskih tijela - i svog vlastitog - doživljava baš kao što suvremeni čovjek doživljava svoje srce i otkucaje srca, ili nešto slično, u vlastitom tijelu.)
Ova svijest Saturna razvija se polako. Kao prva glavna faza ljudske evolucije, prolazi kroz niz podređenih faza, koje se u europskoj tajnoj znanosti nazivaju 'malim ciklusima'. U teozofskoj literaturi postalo je uobičajeno te 'male cikluse' nazivati 'rundama', a njihove daljnje podjele 'globusima'. O tim podređenim ciklusima raspravljat ć se u nastavku. Radi jasnoće, ovdje će se prvo pratiti glave faze razvoja. Također, u početku ćemo govoriti samo o čovjeku, iako je njegov razvoj usporedan s razvojem podređenih i nadređenih bića i stvari. Zatim će biti prikladno, ono što se odnosi na razvoj drugih bića, povezati s napredovanjem čovjeka.
Kada je razvoj svijesti Saturna bio završen, dogodio se jedan od gore spomenutih dugih razdoblja odmora (Pralaya). Nakon toga, ono što se u tajnoj znanosti naziva Sunce, razvilo se iz nebeskog tijela ljudi. A na Suncu su se i ljudska bića probudila iz sna. Prethodno razvijena svijest Saturna, u njima je bila prisutna kao predispozicija. U početku se iz predispozicije ponovno razvila. Može se reći da je čovjek na Suncu ponovio stanje Saturna prije nego što se uzdigao na više. Samo, ovdje se ne misli na jednostavno ponavljanje, već na ono u drugačijem obliku. Međutim, te transformacije bit će raspravljane kasnije kada se budemo bavili manjim ciklusima. Tamo će postati također očite i razlike u pojedinačnim 'ponavljanjima'. Za sada će biti predstavljen samo razvoj svijesti. - Nakon ponavljanja stanja Saturna, pojavljuje se čovjekova 'svijest Sunca'. Ova je za jedan stupanj svjetlija od prethodne, ali je također izgubila dio svoje širine pogleda. U svom sadašnjem stanju života, tijekom dubokog spavanja bez snova, čovjek ima slično stanje svijesti onome koje je nekada imao na Suncu. Međutim, oni koji nisu ni vidovnjaci ni mediji, ne mogu percipirati stvari ni bića koja odgovaraju svijesti Sunca. Trans medija usklađenog s ovim stanjem, i viša svijest istinskog vidovnjaka, opet je isto kao i ono o čemu se raspravljalo u vezi sa sviješću Saturna. - Opseg svijesti Sunca proteže se samo na Sunce, i nebeska tijela koja su s njim najbliže povezana. Stanovnik Sunca može doživjeti samo ove i njihove doživljaje, baš kao što - da upotrijebimo gornju analogiju - moderni čovjek doživljava otkucaje svog srca. Stanovnik Saturna je tako iskusio i život nebeskih tijela koja nisu izravno pripadala oblasti Saturna.
Nakon što faza Sunca prođe kroz odgovarajuće podređene cikluse, i ona ulazi u razdoblje mirovanja. Iz toga se nebesko tijelo ljudi budi u svoju 'egzistenciju Mjeseca'. Opet, prije nego što se uzdigne više, čovjek prolazi kroz fazu Saturna i fazu Sunca u dva manja ciklusa. Zatim ulazi u svoju svijest Mjeseca. Sada je o ovome lakše imati predodžbu, jer postoji određena sličnost između ove faze svijesti i spavanja, prožetog snovima. Međutim, mora se izričito reći da se i ovdje može govoriti samo o sličnosti, a ne o identičnosti. Jer svijest Mjeseca doista se javlja u slikama poput onih koje predstavljaju snovi; ali te slike, na sličan način odgovaraju stvarima i procesima u čovjekovom okruženju kao i predodžbe sadašnje 'svijetle dnevne svijesti'. Samo što je sve u tom odgovaranju, još uvijek prigušeno, slikovito. Stvar se može vizualizirati na sljedeći način. Pretpostavimo da biće Mjeseca prilazi objektu, recimo soli. (Naravno, 'sol' u sadašnjem obliku tada nije postojala, ali da bi se razumjelo, mora se ostati u području slika i usporedbi.) Ovo biće Mjeseca - prethodnik modernih ljudi - ne opaža objekt raširen u prostoru određene boje i oblika izvan sebe. Umjesto toga, približavanje tom objektu uzrokuje da se unutar bića pojavi određena slika - slična slici iz sna. Ta slika ima određenu nijansu boje, koja ovisi o prirodi objekta. Ako je objekt biću simpatičan, koristan za njegov život, nijansa boje je svijetla, s nijansama žute ili čak zelene; ako objekt nije simpatičan ili je za biće štetan, pojavljuje se krvavo crvenkasta nijansa. Na ovaj način danas vidi vidovnjak, samo što je dok vidi potpuno svjestan, dok je stanovnik Mjeseca imao samo snoliku, prigušenu svijest. Slike koje su bljeskale 'u nutrini' tih stanovnika imale su precizno definiran odnos prema okolini. U njima nije bilo ničeg proizvoljnog. Stoga se čovjek prema njima mogao orijentirati; djelovao je pod dojmovima tih slika baš kao što se danas djeluje pod dojmovima osjetilnih percepcija. - Razvoj ove snolike svijesti - treće glavne faze - bio je zadatak 'mjesečevog ciklusa'. Kada je 'Mjesec' prošao kroz odgovarajuće 'manje cikluse', ponovno je nastupilo razdoblje mirovanja (Pralaya). I nakon tog razdoblja, iz tame je osvanula 'Zemlja.