.- Zemlja i njezina budućnost
Četvrta glavna faza ljudskog razvoja proživljava se na Zemlji. To je stanje svijesti u kojem se čovječanstvo trenutno nalazi. Međutim, prije nego što je dostiglo ovu fazu, čovječanstvo, a s njim i cijela Zemlja, moralo je ponavljati niz stanja Saturna, Sunca i Mjeseca u tri manja ciklusa (takozvane 'runde' u teozofskoj literaturi). Čovječanstvo sada živi u četvrtom, zemaljskom ciklusu. Napredovalo je već nešto dalje od sredine ovog ciklusa. U ovoj fazi svijesti, čovjek više ne percipira samo slike nalik snu koje se pojavljuju u njegovoj duši kao učinak njegove okoline, već mu se predmeti pojavljuju 'vani u prostoru'. Na Mjesecu, pa čak i tijekom faza ponavljanja na Zemlji, u njegovoj duši nastajala je slika u boji, kada bi se odgovarajući predmet približio. Cijela svijest sastojala se od takvih slika, zvukova i tako dalje, mijena u duši. Tek s pojavom četvrtog stanja svijesti boja se više ne pojavljuje samo u duši, već u vanjskom, predmetu ograničenom prostorom; zvuk više nije samo unutarnja rezonancija duše; već rezonira predmet u prostoru. Stoga se u tajnoj znanosti ovo četvrto, zemaljsko, stanje svijesti naziva i 'objektna svijest'. Razvijala se polako i postupno tijekom evolucije, kako su se postupno pojavljivali fizički osjetilni organi, čineći različite osjetilne osobine opažajnim, u vanjskim objektima. I uz već razvijena osjetila, druga su još uvijek u embrionalnom obliku, koja će se razviti u nadolazećem zemaljskom razdoblju, i osjetilni svijet otkriti u mnogo većoj raznolikosti nego što je to danas slučaj. Postupni rast ove zemaljske svijesti opisan je gore, a u sljedećim pojašnjenjima ovaj opis će biti značajno proširen i dopunjen.
Sa svijetom boja, zvuka i tako dalje, koji su ranija ljudska bića percipirala u sebi, sada se suočavaju, tijekom zemaljskog života, vani u prostoru. Umjesto toga, u njima se pojavljuje novi svijet, svijet predodžbi ili misli. U slučaju svijesti Mjeseca, ne može se govoriti o predodžbama i mislima. Takvi svjetovi postoje samo u opisanim slikama. Otprilike oko sredine evolucije Zemlje - proces zapravo počinje nešto ranije - kod ljudi se pojavljuje sposobnost stvaranja predodžbi i misli o objektima. I ta sposobnost također čini osnovu za memoriju i samosvijest. Samo čovjek predodžbi može se sjećati onoga što je percipirano; i samo misleći čovjek postiže to da se razlikuje od svoje okoline kao neovisno, samosvjesno biće, da spozna sebe ka 'Ja'. Prvi tri opisane faze bile su stoga faze svijesti; četvrta nije samo svijest, već samosvijest.
Međutim, sada se unutar sadašnje samosvijesti, misaonog života, već formira potencijal za još viša stanja svijesti. Ljudi će ta stanja svijesti morati iskusiti na sljedećem planetu, u koji će se Zemlja transformirati iz svog sadašnjeg oblika. Nije apsurdno reći nešto o tim budućim stanjima svijesti, a time i o životu na sljedećim planetima. Jer, prvo, vidovnjak napreduje u svom razvoju iznad svoje braće - iz određenih razloga koji će biti objašnjeni na drugom mjestu. Dakle, u njemu se već formiraju ta stanja svijesti koja cijelo čovječanstvo mora postići s napredovanjem planetarne evolucije. Dakle, u vidovitoj svijesti, već postoje slike budućih faza čovječanstva. I zatim, tri od sljedećih stanja svijesti, u svim ljudskim bićima su prisutne kao klice predispozicije; a vidovito istraživanje ima sredstva da ukaže na to što se može razviti iz tih klica predispozicije.
Međutim, kada se ovdje navodi da vidovnjak u sebi već razvija stanja svijesti do kojih će cijelo čovječanstvo napredovati u budućnosti, to se mora shvatiti s određenom rezervom. Naprimjer, vidovnjak danas razvija viziju unutar duševnog svijeta, onoga što će se u budućnosti kod čovjeka pojaviti fizički. Ali ovo buduće fizičko stanje čovjeka, bit će vjeran odraz sadašnjeg duševnog kod vidovnjaka. Sama Zemlja će se razvijati, i kao rezultat toga, njeni budući fizički stanovnici poprimit će potpuno drugačije oblike od onih koji postoje danas; ali ti fizički oblici pripremaju se u sadašnjem duševnom i duhovnom. Naprimjer, ono što vidovnjak danas vidi kao oblak svjetlosti i boje koji okružuje fizičko tijelo čovjeka, takozvana 'aura', kasnije će se transformirati u fizički oblik; a drugačiji osjetilni organi od današnjih, dat će čovjeku budućnosti sposobnost percipiranja drugih oblika. Vidovnjak, međutim, već danas svojim duhovnim osjetilima vidi duhovne modele budućih osjetilnih bića (naprimjer auru). Sposoban je zaviriti u budućnost, čija se osobitost, međutim, može prenijeti samo s velikim poteškoćama koristeći suvremeni jezik i sadašnje ljudske predodžbe.
Predodžbe sadašnjeg stanja svijesti su sjenovite, blijede u usporedbi s obojenim i zvučnim objektima vanjskog svijeta. Stoga ljudi o predodžbama također govore kao o nečemu što 'nije stvarno'. 'Puka misao' suprotstavljena je stvari ili biću koje je 'stvarno', jer se percipira osjetilima. Ali predodžbe i misli u sebi nose potencijal da ponovno postanu stvarne, slikovne. Ako netko danas govori o predodžbi 'crveno' bez da pred sobom ima crveni objekt, ta je predodžba, takoreći, samo sjenovita slika stvarnog 'crvenog'. Kasnije će čovjek moći, ne samo pustiti da se sjenovita ideja 'crvene' pojavi u njegovoj duši, već kada pomisli 'crveno', 'crveno' je zaista biti pred njim. Moći će stvarati slike, a ne samo predodžbe. Tko će postići nešto slično onome što je već bilo prisutno za svijest Mjeseca. Međutim, slike se neće u njemu izmjenjivati na snolik način; radije će ih prizvati u sebi, poput današnjih predodžbi, s punom samosviješću. Misao o boji bit će sama boja; predodžba o tonu bit će sam ton, i tako dalje. U budućnosti će svijet slika nadolaziti i opadati poput plime i oseke, i teći u čovjekovoj duši vlastitom moći, dok je tijekom egzistencije Mjeseca takav svijet ispunjavao njegovo unutarnje biće bez njegove intervencije. I prostorni karakter objektnog vanjskog svijeta neće nestati. Boja koja nastaje istovremeno s predodžbom boje, neće biti samo slika u duši, već će se razviti vani u prostoru. A posljedica toga bit će da će čovjek biti sposoban percipirati bića i stvari višeg reda od onih u svom sadašnjem okruženju. To su stvari i bića koja su suptilnije duhovne i duševne prirode, tako da se ne odijevaju u objektivne boje koje se mogu percipirati današnjim fizičkim osjetilima, već se otkrivaju kroz suptilnije duševne i duhovne boje i tonove koje će čovjek budućnosti moći probuditi iz svoje duše.
Ljudi se tako približavaju stanju u kojem će posjedovati samosvjesnu, slikovnu svijest prikladnu za takve percepcije. [Izraz 'samosvjesna slikovna svijest' može se činiti čudnim, ali vjerojatno najbolje opisuje situaciju. Moglo bi se reći i 'slikovna samosvijest'.] Predstojeća evolucije Zemlje će, s jedne strane, sadašnji život predodžbi i misli dovesti do sve višeg, finijeg i savršenijeg razvoja; s druge strane, međutim, tijekom tog vremena, samosvjesna slikovna svijest će se također postupno razvijati. Međutim, potpuno će zaživjeti u čovjeku tek na sljedećem planetu, u koji će se Zemlja transformirati, a koji se u tajnoj znanosti naziva 'Jupiter'. Tada će ljudi moći stupiti u kontakt s bićima koja su potpuno skrivena za njihovu trenutnu osjetilnu percepciju. Razumljivo je da ne samo da će njegov život percepcije postati potpuno drugačiji, već će se i njegovi postupci, osjećaji i svi odnosi s okolinom potpuno transformirati. Baš kao što danas ljudi svjesno mogu utjecati samo na osjetilna bića, tada će moći svjesno utjecati na potpuno drugačije sile i moći; i sami će primati utjecaje iz potpuno drugačijih oblasti od onih koja su im sada prepoznatljiva. U ovoj fazi, o rođenju i smrti u sadašnjem smislu više se ne može govoriti. Jer se 'smrt' događa samo zato što je svijest ovisna o vanjskom svijetu, s kojim komunicira putem fizičkih osjetilnih organa. Ako ti fizički organi zakažu, tada prestaje svaki odnos s okolinom. To znači da je osoba 'umrla'. Kada je duša dosegla točku u kojoj prima utjecaje iz vanjskog svijeta ne putem fizičkih instrumenata, već putem slika koje sama stvara, tada je također dosegla točku proizvoljnog reguliranja svoje interakcije s okolinom; to jest, njezin život nije prekinut bez njezine volje. Postala je gospodarica rođenja i smrti. Sve će se to dogoditi s postignutom samosvjesnom slikovnom sviješću na 'Jupiteru'. To stanje duše naziva se i 'psihička svijest'.
Sljedeće stanje svijesti, do kojeg ljudi dolaze na drugom planetu, 'Veneri', razlikuje se od prethodnog po tome što duša sada može stvarati ne samo slike, već i same predmete i bića. To se događa sa samosvjesnom objektnom sviješću ili superpsihičkom sviješću. Kroz slikovnu svijest, ljudi mogu percipirati nešto od nadosjetilnih bića i stvari te na njih mogu utjecati buđenjem njihovih slikovnih predodžbi. Ali da bi se ono što žele od takvog nadosjetilnog bića dogodilo, naprimjer, to biće mora, na njihov poticaj, pokrenuti vlastite moći. Dakle, ljudi su gospodari slika i kroz te slike mogu pokretati učinke. Ali još nisu gospodari samih sila. Kada se njihova samosvjesna objektivna svijest u potpunosti razvije, bit će gospodari i kreativnih sila drugih svjetova. Ne samo da će percipirati i utjecati na bića, već će ih i sami stvarati.
Proces razvijanja svijest je ovakav: prvo, počinje u prigušenom stanju; čovjek ne opaža ništa od drugih stvari i bića, već samo unutarnja iskustva (slike) vlastite duše; zatim se razvija percepcija. I konačno, svijest percepcije se transformira u kreativnu. Prije nego što zemaljsko stanje prijeđe u život Jupitera, nakon četvrtog zemaljskog ciklusa, moraju se dovršiti tri manja ciklusa. Oni služe daljnjem usavršavanju zemaljske svijesti na način koji će biti opisan u sljedećim esejima, kada će biti predstavljen razvoj manjih ciklusa i njihove podjele, za svih sedam planeta. Ako se, nakon razdoblja odmora (Pralaya), Zemlja transformirala u Jupiter, a čovjek stigao na ovaj planet, tada se četiri prethodna stanja - Saturn, Sunce, Mjesec i Zemlja - moraju ponoviti tijekom četiri manja ciklusa; i tek tijekom petog ciklusa Jupitera, čovjek doseže gore opisanu fazu kao istinsku svijest Jupitera. Na odgovarajući način, 'svijest Venere' pojavljuje se tijekom šestog ciklusa Venere.
Činjenica koja će igrati određenu ulogu u sljedećim esejima bit će ovdje samo ukratko spomenuta. Radi se o brzini kojom evolucija napreduje na pojedinim planetima. Ta brzina nije ista na svim planetima. Život u početku napreduje najvećom brzinom na Saturnu, zatim se na Suncu brzina smanjuje, na Mjesecu postaje još manja, u najsporije napreduje na Zemlji. Na samoj Zemlji postaje sve sporija do točke u kojoj se razvija samosvijest. Tada se brzina ponovno povećava. Danas je, dakle, čovjek već prošao točku najveće sporosti u svojoj evoluciji. Život je ponovno počeo ubrzavati. Na Jupiteru će se ponovno dosegnuti brzina Mjeseca, a na Veneri brzina Sunca.
Posljednji planet koji se još može ubrojiti u niz zemaljskih transformacija, dakle nakon Venere, tajna znanost naziva 'Vulkan'. Na ovom planetu postiže se privremeni cilj evolucije ljudi. Stanje svijesti u koje čovjek ulazi naziva se 'božanstvenost' ili duhovna svijest. Čovjek će to postići nakon što ponovi šest prethodnih faza, na sedmom ciklusu Vulkana. Ne može se mnogo javno reći o životu na ovom planetu. U tajnoj znanosti se o tome govori na sljedeći način: "O Vulkanu i njegovom životu, ne bi trebala razmišljati ni jedna duša čije su misli još uvijek vezane za fizičko tijelo". To znači da samo oni okultni učenici višeg reda, koji su napustili svoja fizička tijela i svoje nadosjetilno znanje mogu steći izvan njih, mogu učiti o Vulkanu.
Dakle, tijekom ljudske evolucije, sedam faza svijesti izražava se u sedam planetarnih razvoja. U svakoj fazi, svijest mora proći kroz sedam podređenih stanja. Ona nastaju u već spomenutim manjim ciklusima. (Teozofski spisi ovih sedam ciklusa nazivaju 'runde'). Zapadna tajna znanost ova podređena stanja naziva 'stanjima života', za razliku od nadređenih 'stanja svijesti'. Ili se također kaže da svako stanje svijesti prolazi kroz sedam 'oblasti'. Ovako računajući, potrebno je razlikovati sedam puta sedam, ili četrdeset devet, malih ciklusa ili 'oblasti' (u uobičajenoj teozofskoj terminologiji, 'rundi') kroz cijelu evoluciju čovječanstva. I nadalje, svaki mali ciklus mora proći kroz sedam još manjih, koji se nazivaju 'stanja forme' (teozofskim jezikom, 'kugle'). To daje sedam puta četrdeset devet različitih 'stanja forme' za cijeli ciklus razvoja čovjeka, ili tristo četrdeset i tri.
Sljedeće napomene, koje će se baviti ovim razvojem, pokazat će se da pregled cjeline nije tako kompliciran kao što se u početku može činiti kada se spomene tristo četrdeset i tri. Postat će jasno, kako čovjek istinski može razumjeti sebe, kada poznaje ovaj razvoj.