Ova razmatranja započet će se informacijama o razvoju čovjeka i bića s njime povezanim, prije 'zemaljskog razdoblja'. Jer kada je čovjek svoju sudbinu počeo povezivati s planetom zvanim 'Zemlja', već je bio prošao niz faza razvoja kroz koje se, u određenom smislu, pripremio za zemaljsku egzistenciju. Moraju se razlikovati tri takve faze, koje se nazivaju tri planetarna stupnja razvoja. Imena koja se u tajnoj znanosti za ove faze koriste su, razdoblja Saturna, Sunca i Mjeseca. Postat će očito da te oznake nemaju nikakve veze s današnjim nebeskim tijelima, koja ta imena nose u fizičkoj astronomiji, iako u širem smislu postoji veza s njima, poznata naprednom mistiku. - Također se kaže i, da je čovjek naseljavao druge planete prije nego što je kročio na Zemlju. Međutim, te 'druge planete' treba shvatiti samo kao ranije faze razvoja same Zemlje i njezinih stanovnika. Zemlja, sa svim bićima koja joj pripadaju, iskusila je tri stanja egzistencije, Saturna, Sunca i Mjeseca, prije nego što je postala 'Zemlja'. Saturn, Sunce i Mjesec su, u određenom smislu, tri inkarnacije Zemlje u pretpovijesno doba. I ono što se u ovom kontekstu naziva Saturnom, Suncem i Mjesecom, danas ne postoji kao fizički planet, kao što ni prethodne inkarnacije čovjeka ne postoje uz njegovu sadašnju. - Priroda ovog 'planetarnog razvoja', ljudi i drugih bića koja pripadaju Zemlji, bit će tema sljedećih razmatranja 'Iz Akaša kronike'. To ne znači da trima spomenutim stanjima nisu prethodila druga. Međutim, sve što im je prethodilo, gubi se u tami, u koju istraživanje tajne znanosti za sada ne može baciti svijetlo. Jer ovo istraživanje nije utemeljeno na nagađanjima, na špekulaciji pukih koncepata, već na istinskom duhovnom iskustvu. I kao što naše fizičko oko može vidjeti samo do određene granice na otvorenom polju, i ne može vidjeti dalje od horizonta, tako i 'duhovno oko' može vidjeti samo do određene točke u vremenu. Tajna znanost temelji se na iskustvu i ograničena je na to iskustvo. Samo konceptualno cjepidlačenje nastoji istražiti što je bilo 'na samom početku svijeta' ili 'zašto je Bog zapravo stvorio svijet'. Za okultnog istraživala, to je više stvar razumijevanja da se na određenoj razini znanja, takva pitanja više ni ne postavljaju. Jer unutar duhovnog iskustva, čovjeku se otkriva sve što je potrebno za ispunjenje vlastite sudbine na našem planetu. Svatko tko strpljivo istražuje iskustva okultnih istraživača, vidjet će da čovjek može postići potpuno zadovoljenje za sva pitanja koja su mu potrebna unutar duhovnog iskustva. Naprimjer, u sljedećim esejima, vidjet će se kako je pitanje 'podrijetla zla' i mnoga druga pitanja za kojima čovjek mora čeznuti, potpuno riješena. - Ali se ovim ne misli niti da čovjek nikada ne može steći uvid u gore spomenuta pitanja o 'podrijetlu svijeta' i slična pitanja. Može. Ali da bi to učinio, prvo mora proći kroz uvide koji se otkrivaju unutar bližih duhovnih iskustava. Tada shvaća da ta pitanja mora postaviti na drugačiji način nego što je to činio do sada.
Što čovjek dublje zalazi u istinsku tajnu znanost, to postaje ponizniji. Tek tada shvaća kako se mora postupno učiniti zrelim i dostojnim određenih uvida. A ponos ili neskromnost na kraju postaju nazivi za ljudske karakteristike koje, na određenoj razini znanja, više nemaju smisla. Nakon što je čovjek malo shvatio, vidi koliko je neizmjerno golem put pred njim. Kroz znanje stječe uvid u to 'koliko malo zna'. I također se stječe osjećaj ogromne odgovornosti koju se preuzima kada se govori o nadosjetilnim uvidima. Pa ipak, bez tih nadosjetilnih uvida, čovječanstvo ne može živjeti. Međutim, tko širi takve uvide, treba poniznost i istinsku samokritiku, nepokolebljivu težnju za samospoznajom i izuzetan oprez.
Takve napomene su ovdje nužne, budući da sada treba poduzeti uspon prema još višem znanju, od onog koje se nalazi u prethodnim odjeljcima 'Akaša kronike'.
Uz uvide u prošlost čovječanstva koji će biti dani u sljedećim porukama, bit će i nekih u budućnost. Jer budućnost može biti otkrivena istinskom duhovnom znanju, čak i ako je to samo u mjeri u kojoj je čovjeku potrebno da bi ispunio svoju sudbinu. Oni koji se ne bave tajnom znanošću, i s visoka sudeći sa svojim predrasudama, jednostavno sve što dolazi s ove strane prepuštaju oblasti fantazije i sanjarenja, oni će najmanje razumjeti ovaj odnos prema budućnosti. Pa ipak, jednostavno logičko razmatranje, moglo bi ono o čemu se ovdje radi učiniti razumljivim. Ali takva logička razmatranja prihvaćaju se samo dok se slažu s predrasudama ljudi. Predrasude su moćni neprijatelji svake logike.
Razmotrite ovo: kada se sumpor, kisik i vodik spoje pod vrlo specifičnim uvjetima, prema nužnom zakonu, mora se formirati sumporna kiselina. I svatko tko je studirao kemiju, zna kako predvidjeti što se mora dogoditi kada pod odgovarajućim uvjetima, ove tri tvari djeluju jedna na drugu. Takav kemičar je stoga prorok u ograničenoj oblasti materijalnog svijeta. I njegovo proročanstvo moglo bi se pokazati lažnim, samo ako bi se zakoni prirode iznenada promijenili. Okultni znanstvenik istražuje duhovne zakone na isti način na koji fizičar ili kemičar istražuje materijalne zakone. On to čini na način i sa strogošću koja priliči duhovnoj oblasti. Međutim, razvoj čovječanstva, ovisi o tim velikim duhovnim zakonima. Kao što se kisik, vodik i sumpor, neće spojiti ni u jednoj budućnosti koja krši zakone prirode, tako ništa ni u duhovnom životu, neće biti suprotno duhovnim zakonima. I tko god poznaje ove potonje, time je u stanju zaviriti u poretke budućnosti.
Ova usporedba se ovdje s namjerom koristi za proročansko predodređenje buduće sudbine čovječanstva, jer se to predodređenje upravo u tom smislu u potpunosti shvaća u istinskoj tajnoj znanosti. Jer oni koji razumiju istinsko okultno pojašnjenje, također će moći odbaciti prigovor, da sama činjenica da se u određenom smislu stvari mogu unaprijed odrediti, čini svu ljudsku slobodu nemogućom. Ono što se može unaprijed odrediti jest ono što odgovara zakonu. Ali volja nije određena zakonom. Kao što je određeno da će se u svakom slučaju kisik, vodik i sumpor kombinirati u sumpornu kiselinu, samo prema određenom zakonu, jednako je sigurno da od ljudske volje može ovisiti stvaranje uvjeta pod kojima će zakon djelovati. I tako će biti s velikim svjetskim događajima i ljudskim sudbinama u budućnosti. Kao okultni istraživač, čovjek ih predviđa, iako ih donosi samo ljudska volja. Okultni istraživač vidi ono što dolazi, ono što će doći samo slobodom ljudske volje. Sljedeće informacije trebale bi dati ideju o tome, koliko je moguće. - Ali jedna bitna razlika mora biti jasna, kod predviđanja činjenica putem fizičke znanosti, i onog putem duhovne spoznaje. Fizička znanost temelji se na uvidima razuma, te je stoga i njezino proročanstvo čisto razumsko, ovisno o sudovima, zaključcima, kombinacijama i tako dalje. Proročanstvo putem duhovne spoznaje, s druge strane, proizlazi iz istinski više vizije ili percepcije. Doista, okultni istraživač mora čak strogo izbjegavati predočavanje sebi bilo čega što se temelji na pukom promišljanju, kombiniranju, špekulaciji i tako dalje. Ovdje mora prakticirati najveće moguće odricanje i mora mu biti potpuno jasno da su sva špekuliranja, razumsko filozofiranje i tako dalje, štetni za istinsko viđenje. Te aktivnosti još uvijek u potpunosti pripadaju nižoj ljudskoj prirodi, a istinski više znanje počinje, tek kada se ta priroda uzdigne do višeg bića u čovjeku. To samo po sebi ne govori ništa protiv ovih aktivnosti, koje su ne samo potpuno opravdane u svom području, već i općenito opravdane. Samo po sebi, ništa nije više ili niže, već samo u odnosu na ono drugo. I ono što je u jednom pogledu visoko, u drugom može biti vrlo nisko. - Ali ono što se mora spoznati promatranjem ne može se spoznati pukim promišljanjem i najveličanstvenijim kombinacijama razuma. Bez obzira koliko osoba bila 'razumna' u običnom smislu riječi, taj 'razum' joj uopće ne pomaže u prepoznavanju nadosjetilnih istina. Čak ga se mora odreći, i u potpunosti se posvetiti višem pogledu. Tada stvari opaža bez svog 'razumskog' promišljanja, baš kao što cvijeće na polju opaža bez daljeg promišljanja. Nema smisla razmišljati o izgledu livade; svaki je um nemoćan u tom pogledu. Isto mora vrijediti i za pogled, u višim svjetovima.
Ono što se na ovaj način može proročki reći o budućnosti čovječanstva temelj je svih ideala koji imaju stvarno praktično značenje. Ideali, ako žele imati ikakvu vrijednost, moraju biti duboko ukorijenjeni u duhovnom svijetu, kao što su prirodni zakoni u čisto fizičkom svijetu. Zakoni razvoja moraju biti takvi istiniti ideali. Inače, proizlaze iz bezvrijednog entuzijazma i fantazije, i nikada se ne mogu ostvariti. Svi veliki ideali svjetske povijesti, u najširem smislu, proizašli su iz jasne spoznaje. Jer u konačnici, svi ti veliki ideali potječu od velikih okultnih istraživača ili posvećenika, a oni manji, koji doprinose razvoju čovječanstva, vođeni su ili svjesno, ili - najčešće - nesvjesno prema uputama koje su odredili okultni istraživači. Jer sve nesvjesno u konačnici ima svoje podrijetlo u svjesnom. Zidar koji radi na kući 'nesvjesno', slijedi stvari koje su za druge svjesne, koji su odredili mjesto gdje će se kuća graditi, stil u kojem će se graditi i tako dalje. Ali čak i to određivanje mjesta i stila, temelji se na nečemu što ostaje nesvjesno onima koji to određuju, ali jest, ili je bilo, svjesno drugima. Umjetnik, naprimjer, zna zašto dotični stil na jednom mjestu zahtijeva ravnu liniju, vijugavu liniju na drugom i tako dalje. Osoba koja stil primjenjuje na svoj vlastiti stil, možda nije svjesna ovog 'zašto'. - Isto je i s velikim procesima u razvoju svijeta i ljudi. Iza onih koji rade na određenom području, stoje viši, svjesniji radnici, i tako se ljestve svijesti uspinju i spuštaju. Iza svakodnevnih ljudi stoje izumitelji, umjetnici, istraživači i tako dalje. Iza njih stoje okultni znanstveni inicijati - a iza njih stoje nadljudska bića. Jedino to čini razvoj svijeta i čovječanstva razumljivim, ako je jasno da je obična ljudska svijest samo jedan oblik svijesti, i da postoje viši i dublji oblici. Pa ipak, čak ni ovdje se izrazi 'viši i 'dublji' ne smiju krivo upotrebljavati. Oni imaju značenje samo za stajalište na kojem se osoba trenutno nalazi. Nije drugačije ni s 'desno' i 'lijevo'. Kada netko negdje stoji, određene stvari su 'desno ili lijevo'. Ako se netko pomakne malo 'desno', stvari koje su prije bile desno nalaze se s lijeve strane. To vrijedi i za razine svijesti koje su 'više ili niže' od obične ljudske razine. Kada se osoba razvije do više razine, mijenja se njezin odnos prema drugim razinama svijesti. Ali te su promjene povezane upravo s njenim razvojem. I zato je, naprimjer, ovdje važno ukazati na takve druge razine svijesti.
Primjeri su, prije svega, košnica ili veličanstveno zajedništvo koje postoji u mravinjaku. Interakcija pojedinih vrsta kukaca (ženke, mužjaci, radilice) događa se na potpuno legitiman način. A raspodjela funkcija među pojedinačnim kategorijama može se opisati samo kao izraz prave mudrosti. Ono što tamo nastaje jednako je rezultat svijesti kao što su institucije čovjeka u fizičkom svijetu (tehnologija, umjetnost, država i tako dalje) posljedica njegove svijesti. Samo što se svijest koja leži u osnovi košnice ili mravlje zajednice, ne nalazi u istom, fizičkom svijetu u kojem postoji obična ljudska svijest. Da bi se opisala situacija, može se reći sljedeće. Ljudi se nalaze u fizičkom svijetu. I njihovi fizički organi, cijela njihova struktura, takvi su da se u prvom redu njihova svijest može naći u ovom fizičkom svijetu. Drugačije je kod košnice ili mravinjaka. Potpuno bi krivo napravili kad bi, u istom smislu kao i kod čovjeka, ostali u fizičkom svijetu, što se tiče svijesti o kojoj se radi. Ne, ovdje se mora reći: da bismo pronašli biće koje organizira košnicu ili mravinjak, ne možemo ostati u svijetu u kojem pčele ili mravi žive sa svojim fizičkim tijelima. 'Svjesni duh' tu se odmah mora tražiti u drugom svijetu. Isti svjesni duh koji kod ljudi živi u fizičkom svijetu, za spomenute životinjske kolonije, mora se tražiti u nadosjetilnom svijetu. Kad bi ljudi svoju svijest mogli uzdići u ovaj nadosjetilni svijet, tamo bi pri punoj svijesti mogli pozdraviti 'duha mrava ili pčela' kao svoje sestrinsko biće. Vidovnjak to doista može učiniti. Dakle, u navedenim primjerima pred nama imamo bića koja su svjesna u drugim svjetovima, i u fizički svijet prodiru samo kroz svoje fizičke organe - pojedinačne pčele i mrave. Sasvim je moguće da je svijest poput one košnice ili mravinjaka, već bila u fizičkom svijetu u ranijim epohama njegove evolucije, poput sadašnje ljudske svijesti, ali se potom uzdigla i ostavila za sobom u fizičkom svijetu samo izvršne organe, naime pojedinačne mrave i pčele. Takav tijek razvoja, kod ljudi će se doista dogoditi u budućnosti. Doista, u određenom smislu, to se već dogodilo među sadašnjim vidovnjacima. Činjenica da svijest modernih ljudi funkcionira u fizičkom svijetu, temelji se na činjenici da su njegove fizičke čestice - molekule mozga i živaca - međusobno povezane na vrlo specifičan način. Ovdje će biti naznačeno i ono što je detaljnije objašnjeno u drugom kontekstu - u mojoj knjizi 'Kako se stječe uvid u više svjetove?'. Kod višeg razvoja čovjeka, uobičajena veza između molekula mozga doista je prekinuta. One su tada 'labavije' povezane, tako da se mozak vidovnjaka u određenom pogledu može usporediti s mravinjakom, čak i ako fragmentacija nije anatomski uočljiva. Procesi se odvijaju na vrlo različite načine u različitim oblastima svijeta. Pojedinačne molekule mravinjaka - sami mravi - bile su čvrsto povezane u davnoj prošlosti, poput molekula ljudskog mozga danas. U to vrijeme, odgovarajuća svijest u fizičkom svijetu bila je poput ljudske svijesti kakva je danas. A kada u budućnosti ljudska svijest migrira u 'više' svjetove, veza između osjetilnih dijelova u fizičkom svijetu bit će jednako labava kao i ona između pojedinačnih mrava danas. Ono što će se jednog dana fizički dogoditi za sva ljudska bića, već se danas događa s mozgom vidovnjaka, samo što nijedan instrument osjetilnog svijeta nije dovoljno suptilan da otkrije olabavljenje u ovom predviđenom razvoju. Doista, kao što se kod pčela javljaju tri kategorije: matica, trutovi i radnici, tako se i u 'mozgu vidovnjaka' javljaju tri kategorije molekula, zapravo pojedinačnih, živih bića, koje svijest vidovnjaka, transcendirana u viši svijet, dovodi u svjesnu interakciju.
Još jednu razinu svijesti nudi ono što se obično naziva duhom naroda ili rase, bez da se ima predodžba ičeg specifičnog. Za okultnog istraživača, svijest je također temelj zajedničkih, mudrih utjecaja koji se manifestiraju u suživotu pripadnika jednog naroda ili rase. Kroz okultno istraživanje, tu svijest čovjek pronalazi u drugom svijetu, baš kao što je slučaj sa sviješću košnice ili mravinjaka. Samo, u fizičkom svijetu ne postoje organi za ovu svijest 'naroda' ili 'rase'; ti se organi nalaze samo u takozvanom astralnom svijetu. Kao što svijest košnice obavlja svoj posao putem fizičkih pčela, tako i svijest naroda to čini uz pomoć astralnih tijela ljudi koji pripadaju narodu. U tim 'duhovima naroda ili rase', čovjek stoga pred sobom ima potpuno drugačija bića nego u ljudima ili u košnici. Moralo bi se navesti još mnogo primjera kako bi se u potpunosti razjasnilo kako postoje podređena i nadređena bića, u odnosu na ljude. Međutim, ono što je navedeno, može biti dovoljno za uvod u razvojne puteve ljudi opisane u nastavku. Jer vlastiti razvoj ljudi može se razumjeti samo ako se uzme u obzir da se razvijaju zajedno s bićima čija se svijest nalazi u svjetovima koji nisu njihov vlastiti. Ono što se događa u njihovom svijetu, ovisi o takvim bićima koja su povezana s drugim razinama svijesti, i stoga se može razumjeti samo u vezi s njima.