.- Izlazak Mjeseca
Mora biti apsolutno jasno da je čovjek tek kasnije preuzeo gustu materijalnost, koju sada naziva svojom, i to vrlo postupno. Ako netko želi stvoriti predodžbu o svojoj tjelesnosti u fazi razvoja o kojoj se sada raspravlja, to najbolje može učiniti ako o njoj misli kao o sličnoj vodenoj pari ili oblaku koji lebdi u zraku. Samo što je ova predodžba, naravno, ona koje se stvarnosti približava u potpunosti izvana. Jer 'čovjek' vatreni oblak, iznutra je animiran i organiziran. Međutim, u odnosu na ono što je čovjek kasnije postao, u ovoj fazi ga moramo sebi predočiti kao usnulog, još uvijek slabo svjesnog. Sve što se može nazvati inteligencijom, razumijevanjem ili razumom, ovom biću još uvijek nedostaje. Kreće se, više kao da lebdi nego korača, naprijed, bočno natrag i u svim smjerovima, pomoću četiri organa nalik udovima. Okvirno je već dosta rečeno o duši ovih bića.
Ali ne smije se misliti, da su pokreti ili drugi životni izrazi tih bića bili iracionalni ili nepravilni. Naprotiv, bili su potpuno pravilni. Sve što se događalo imalo je smisao i značenje. Samo snaga vodilja, intelekt, nije bila unutar samih bića. Njima je upravljao intelekt, koji je bio izvan njih samih. Viša, zrelija bića od njih samih, lebdjela su oko njih, takoreći, i vodila ih. Jer ovo je važno temeljno svojstvo vatrene magle, da se na karakteriziranoj razini svoje egzistencije ljudska bića mogu u njoj utjeloviti, ali da su istovremeno viša bića mogla preuzeti tijela unutar nje i tako biti u potpunoj interakciji s ljudima. Ljudi su razvili svoje nagone, instinkte i strasti, do stupnja u kojem su se mogli oblikovati u vatrenoj magli. Druga spomenuta bića, međutim, mogla su stvarati unutar ove vatrene magle svojim razumom, svojim inteligentnim djelovanjem. Ovi potonji posjedovali su još veće sposobnosti, putem kojih su dosezali u više sfere. Iz tih sfera proizlazile su njihove odluke i impulsi; ali stvarni učinci tih odluka pojavljivali su se u vatrenoj magli. Sve što se na Zemlji događalo kroz ljude, proizašlo je iz reguliranog odnosa ljudskog tijela vatrene magle, s tijelom tih viših bića. - Stoga se može reći da su ljudi težili usponu. U vatrenoj magli trebali su razviti, u ljudskom smislu, više kvalitete nego što su ih prije posjedovali. Ostala bića, međutim, težila su prema dolje, prema materijalnom. Bili su na putu ostvarenja svojih kreativnih moći, u sve gušćim i gušćim materijalnim oblicima. Za njih to ni na koji način nije značilo degradaciju u širem smislu. Oko toga stvari moraju biti potpuno jasne. Potrebna je viša moć i sposobnost za usmjeravanje gušćih oblika materijalnosti, nego rjeđih. U ranijim razdobljima svoje evolucije ta viša bića su imala slično ograničenu moć, kao što ljudi imaju danas. Poput ljudi danas, nekada su imala moć samo nad onim što se događalo 'u njima'. A vanjska, čvrsta materija, nije im se pokoravala. Sada su težili stanju, u kojem bi magijski usmjeravali i vodili vanjske stvari. Tako su u opisanom razdoblju bili ispred ljudi. Ljudi su težili prema gore, kako bi prvo utjelovili razumijevanje u finije materijale, da bi kasnije to moglo djelovati prema van; oni su već ranije utjelovili razumijevanje, i sada su primili magijsku moć da ga integriraju u svijet oko sebe. Čovječanstvo se tako kretalo prema gore kroz fazu vatrene magle, dok su oni kroz tu istu fazu prodirali prema dolje kako bi širili svoju moć.
U vatrenoj magli, one sile koje ljudi prepoznaju kao svoje niže strasti ili nagone, mogu posebno biti aktivne. I sami ljudi, i viša bića, koriste te sile na gore opisanoj razini vatrene magle. Te sile djeluju na gore opisani ljudski oblik - i doista unutar njega - na takav način da ljudsko biće može razviti organe koji mu zatim omogućuju mišljenje, a time i razvoj njegove osobnosti. Međutim, u višim bićima na relevantnoj razini te sile djeluju na takav način, da ih ta bića mogu koristit na neosobno stvaranje zemaljskih sadržaja. Dakle, kroz ta bića, nastaju na Zemlji oblici koji su sami po sebi slika pravila razuma. Dakle, kod ljudi djelovanjem sila strasti nastaju organi razuma osobnosti; svuda oko njih, kroz iste sile nastaju sadržaji razumijevanja.
Sada mislite o ovom procesu malo dalje; ili bolje rečeno, zamislite što je zabilježeno u Akaša kronici, ako se uzme u vidu nešto kasnija vremenska točka. Mjesec se odvojio od Zemlje. To je dovelo do velikog preokreta. Velik dio topline nestao je iz stvari oko ljudi. Te su stvari tako prešle u grublju, gušću materijalnost. Ljudi moraju živjeti u ovom ohlađenom okruženju. To mogu učiniti samo ako promijene vlastitu materijalnost. Međutim, ova promjena materije istovremeno je povezana s promjenom oblika. Jer je stanje vatrene magle na Zemlji samo po sebi ustupilo mjesto nečemu sasvim drugom. Posljedica toga je da opisana viša bića više nemaju vatrenu maglu kao sredstvo svog djelovanja. Stoga više ne mogu vršiti svoj utjecaj na one duševne izraze ljudskog života koji su prije bili njihova primarna sfera djelovanja. Međutim, stekli su moć nad ljudskim oblicima koje su sami prethodno stvorili iz vatrene magle. - Ova promjena zapravo ide ruku pod ruku s transformacijom ljudskog oblika. To je jednu polovicu, s dva organa kretanja, transformiralo u donju polovicu tijela, koja je tako prvenstveno postala sredstvo za prehranu i reprodukciju. Druga polovica je, takoreći, okrenuta prema gore. Baze druga dva organa kretanja postale su ruke. A organi koji su prije služili za prehranu i reprodukciju transformirani su u organe govora i mišljenja. Ljudi su postali uspravni. To je izravna posljedica odlaska Mjeseca. A s nestankom Mjeseca, nestale su sve one sile iz tijela Zemlje putem kojih su se ljudi, tijekom vremena vatrene magle, još uvijek mogli oploditi i proizvoditi bića svoje vrste bez vanjskog utjecaja. Cijela njihova donja polovica - ono što se često naziva nižom prirodom - sada je došla pod intelektualno formativni utjecaj viših bića. Ono što su ta bića prije mogla regulirati u samom čovjeku, jer je masa sile sada odvojena u Mjesecu još uvijek bila ujedinjena sa Zemljom, sada moraju organizirati suradnjom oba spola. Iz toga je razumljivo da inicirani Mjesec smatraju simbolom moći reprodukcije. Te su sile, da tako kažemo, vezane za njega. A opisana viša bića imaju srodstvo s Mjesecom; ona su, u određenom smislu, bogovi Mjeseca. Prije odvajanja Mjeseca, kroz njihovu moć su djelovali unutar ljudi; nakon toga, njihove moći utjecale su na reprodukciju ljudi izvana. Moglo bi se također reći da su te plemenite duhovne sile, koje su prethodno utjecale na još više instinkte ljudi kroz vatrenu maglu, sada spustile kako bi svoju moć razvile u području reprodukcije. - I to izražava važno načelo tajnog učenja, koje glasi: više, plemenite božanske moći povezane su - naizgled - s nižim moćima ljudske prirode. Riječ 'naizgled' ovdje treba u cijelosti shvatiti. Jer bilo bi potpuno nerazumijevanje okultnih istina, u reproduktivnim moćima vidjeti nešto inherentno nisko. Samo kada čovjek zloupotrijebi te sile, kada ih nasilu stavi u službu svojih strasti i nagona, u tim silama postoji nešto destruktivno, ali ne i kada ih oplemeni uvidom da u njima leži božanska duhovna moć. Tada će te sile staviti u službu razvoja Zemlje, i kroz svoje reproduktivne moći provoditi namjere viših bića opisanih gore. Profinjenje cijelog ovog područja i njegovo podređenje božanskim zakonima, ono je što uči tajna znanost, a ne njegovo uništenje. Potonje može biti rezultat okultnih principa samo shvaćenih izvana i nerazumijevanjem iskrivljenih u askezu.
Vidi se da je u drugom, gornjem dijelu, čovječanstvo razvilo nešto nad čime opisana viša bića nemaju utjecaja. Moć nad ovom polovicom sada stječu druga bića. To su oni koji su u ranijim fazama doista napredovali dalje od ljudi, ali ne onoliko koliko su to bogovi Mjeseca. U vatrenoj magli još nisu mogla razviti moć. Ali sada, kada je nastalo kasnije stanje, kada se u ljudskim organima razumijevanja nešto formiralo kroz vatrenu maglu, s čime su se oni sami suočili u ranijem vremenu, sada je došlo njihovo vrijeme. Bogovi Mjeseca su već ranije razvili razum koji djeluje prema van i uređuje stvari. Taj razum je u njima bio prisutan kada je započela epoha vatrene magle. Mogli su prema van utjecati na stvari na Zemlji. Bića o kojima se upravo raspravljalo u ranijim vremenima nisu dosegla stupanj razvoja takvog razuma koji djeluje prema van. Stoga ih je razdoblje vatrene magle zateklo nespremne. Ali sada razum postoji. Prisutan je u ljudskim bićima. I sada su oni zgrabili ovaj ljudski razum kako bi kroz njega utjecali na stvari na Zemlji. Baš kao što su mjesečevi bogovi prije utjecali na cijelo ljudsko biće, a sada utječu samo na donju polovicu ljudskog bića; utjecaj spomenutih nižih bića je na gornju polovicu. Dakle, čovjek dolazi pod dvostruko vodstvo. U svom nižem dijelu, on je pod vlašću mjesečevih bogova, ali u svojoj razvijenoj osobnosti dolazi pod vodstvo onih bića koja su sažeta pod imenom 'Lucifer' - kao svojim vladarom. Luciferski bogovi tako dovršavaju vlastiti razvoj koristeći probuđene moći razumijevanja. Prije nisu mogli dosegnuti ovu fazu. Čineći to, međutim, istovremeno ljude obdaruju potencijalom za slobodu, za razlikovanje 'dobra' i 'zla'. Pod isključivim vodstvom mjesečevih bogova, ljudski organ razumijevanja se doista formira, ali bi ti bogovi pustili da ta struktura miruje; nisu imali interesa koristiti je. Imali su vlastite moći razumijevanja. Luciferska bića, radi sebe samih, bila su zainteresirana za razvoj ljudskog razumijevanja, usmjeravajući ga prema stvarima na Zemlji. Tako su postali učitelji svega što ljudsko razumijevanje može postići. Ali nisu mogli biti ništa više od onih koji daju poticaj. Nisu razumijevanje mogli razviti u sebi, već samo u ljudima. To je dovelo do dvostrukog smjera djelovanja na Zemlji. Jedan je proizašao izravno od mjesečevih bogova i od samog početka je bio zakonit, racionalan. Mjesečevi bogovi već su završili svoje naukovanje; sada su bili izvan mogućnosti pogreške. Luciferski bogovi, međutim, koji su se bavili ljudima, prvo su se morali probiti do takve jasnoće. Pod njihovim vodstvom, ljudi su morali naučiti otkrivati zakone svog bića. Pod vodstvom Lucifera, i sami su morali postati 'jedni od bogova'.
Pitanje je očito: ako luciferska u svom razvoju nisu napredovala do inteligentnog stvaranja u vatrenoj magli, gdje su stala? Do koje faze se protezala njihova sposobnost zajedničkog rada s bogovima Mjeseca? O tome informaciju pruža Akaša kronika. Mogli su sudjelovati u zemaljskom stvaranju sve do trenutka kada se Sunce odvojilo od Zemlje. Ispostavilo se da su do tada, iako su obavljali nešto manje posla od bogova Mjeseca, ipak pripadali mnoštvu božanskih stvoritelja. Nakon razdvajanja Zemlje i Sunca, na Zemlji je započela aktivnost - rad u vatrenoj magli - za koju su bili pripremljeni bogovi Mjeseca, ali ne i luciferski bogovi. Stoga je za njih uslijedilo razdoblje zastoja, čekanja. Kada su, nakon što se opća vatrena magla povukla, ljudska bića počela raditi na razvoju svojih organa razumijevanja, luciferski duhovi su se ponovno mogli probuditi iz svog mirovanja. Jer stvaranje razumijevanja povezano je s aktivnošću Sunca. Izlazak razumijevanja u ljudskoj prirodi, osvjetljenje je unutarnjeg Sunca. To nije rečeno samo figurativno, već i doslovno. Dakle, ovi duhovi su u čovjeku pronašli priliku da nastave svoju aktivnost povezanu sa Suncem, nakon što je era vatrene magle nestala sa Zemlje.
To također objašnjava podrijetlo imena Lucifer, što znači 'nositelj svjetlosti', i zašto se ta bića u tajnoj znanosti nazivaju 'bogovima Sunca'.
Sve ostalo može se razumjeti samo ako se osvrnemo na razdoblja koja su prethodila evoluciji Zemlje. To će biti učinjeno u sljedećim dijelovima 'Akaša kronike'. Ovi dijelovi otkrit će evolucijske procese koje su bića povezana sa Zemljom prošla na drugim planetima prije dolaska na Zemlju. I saznat ćemo više o prirodi bogova 'Mjeseca' i 'Sunca'. Istovremeno, evolucija životinjskog, biljnog i mineralnog carstva, postat će potpuno transparentna.