.- 7. Sedmo predavanje, Dornach, 2 siječnja 1917
Mozaici - minijature - talijanski, njemački i nizozemski majstori
Danas ćemo – budući da ih je dr. Trapeznjikov naručio – prikazati neke slike drugačije složene nego na našim prethodnim predavanjima; više s gledišta teme. Današnje slike posebno će se odnositi na rođenje Krista Isusa, klanjanje pastira i trojice mudraca i konačno, bijeg u Egipat. Obuhvaćajući razvoj kroz nekoliko stoljeća, one će iz drugog aspekta iznijeti pred naše duše ono što živi u starim božićnim igrama o kojima smo govorili na prošlim predavanjima. Stoga ćemo se danas baviti, ne prvenstveno umjetničkim elementima kao takvima, već obradom određene teme u povijesti umjetnosti, pa ću stoga govoriti, ne toliko o razvoju umjetničkih načela, nego ću skrenuti pozornost na neke druge točke gledišta koje bi mogle biti od interesa u vezi s ovim slikama. Ipak ćete imati na umu opće pravce razvoja kršćanske umjetnosti, koje smo opisali na prošlim predavanjima iz ovog ciklusa. Promatrat ćete isti veliki trend razvoja, dok prelazimo od umjetničkih prikaza ranih kršćanskih stoljeća u doba renesanse. Prvo ćete vidjeti tipične prikaze ranijih vremena. Oni su, kao što smo vidjeli, još uvijek bili pod utjecajem objava iz duhovnog svijeta. Manje zaokupljeni naturalističkim izrazima oblika i boja, oni pokušavaju reproducirati imaginacije, otkrivene iz duhovnog svijeta. Vidjeti ćete kako od tada ova kršćanska umjetnost evoluira prema naturalizmu, to jest prema određenoj reprodukciji onoga što se može nazvati stvarnošću sa stajališta fizičke razine. Dok pratimo razvoj ove umjetnosti, svete ličnosti stoje pred nama u sve više i više ljudskom obliku.
Prvo ćemo pokazati neke slike koje se posebno odnose na rođenje Kristovo. Zatim ćemo prikazati klanjanje djetetu od strane pastira; doista, to će dvoje, donekle, ići zajedno. Sljedeća serija slika bavit će se uglavnom pričom o tri mudraca s Istoka – magima. Ovdje vas molim da promatrate kako se razvijaju dvije struje: struja evanđelja svetog Luke, kako bismo je mogli nazvati, i ona evanđelja svetog Mateja. To su struje koje počinju od dva dječaka Isusa. Umjetnički, također, možemo prepoznati razliku. Klanjanje pastira – sve što je više-manje vezano uz ovu temu – moglo bi se najbolje razumjeti (to jest shvatiti unutarnjim osjećajem) pod utjecajem onoga što je ostalo od onih sjevernih misterija čije je središte, kao što sam rekao, bilo u Danskoj. Ova je struja povezana s onim što je povezano s Isusovim rođenjem – izvire, takoreći, s Isusom, iz razvoja Zemlje, iz duhovnih bića koja su povezana sa životom prirode.
S druge strane, u klanjanju mudraca – misiji trojice s Istoka – uvijek nalazimo izravan izraz 'gnostičke' struje. Pod utjecajem zvijezda – što znači nečega što se objavljuje iz kozmosa – mudraci se približavaju Kristu koji najavljuje svoj pristup i razvija se Zaratustrinom Isusu. U svemu što je povezano s klanjanjem trojice mudraca imamo, dakle, gnostičku struju: svijest da je događaj Krista kozmički; da se iz kozmosa dogodila oplodnja Zemlje.
Naši prijatelji su bili ljubazni staviti ovdje crtež Tri mudraca. Slika je preuzeta iz starog evanđelja. Vidimo ih kako gledaju gore u obožavanju, odnosno u potrazi za duhovnim znanjem, stremeći prema gore svim svojim unutarnjim bićem, i gledajući uvis prema zvijezdi u kojoj se približava Duh koji će osloboditi Zemlju.
1. Tri mudraca
Može se doista reći da je ova struja, koja dolazi do izražaja u Matejevom evanđelju, u daljnjim stoljećima bila sve manje shvaćana. Istina, zaživjelo je i to, kao što znate, u starim božićnim igrokazima. No, pojava Tri mudraca s Istoka ne može se zapravo shvatiti na isti način kao javljanje Isusa pastirima prema evanđelju po svetom Luki. Jer ovo posljednje je jednostavno razumijevanje srca, unutarnjeg osjećaja; dok razumijevanje koje moramo primijeniti na sve što je povezano s mudracima s Istoka mora nužno biti 'gnostičkog' karaktera. Sve što je naznačeno mudracima koji 'slijede zvijezdu' u svijest čovječanstva će ponovno doći kada – ovaj put ne gnoza, to je točno – nego antropozofska znanost duha bude prihvaćena.
Na kraju ćemo prikazati neke slike bijega u Egipat. I to je povezano s 'gnostičkim' otkrivenjem o Kristu Isusu. Danas o tome ne možemo dugo govoriti; možda ćemo se tome vratiti neki drugi put.
Za početak, ovdje je opet važno shvatiti da postoji određena temeljna kompozicija u svemu što evanđelja sadrže. Kompozicija je uvijek bitna. Trebamo samo vjerno slijediti narativ evanđelja. Bijeg u Egipat pojavljuje se u izravnoj vezi s misijom trojice mudraca. To se događa, takoreći, na temelju onoga što su prvo poduzela trojica mudraca. To svjedoči da evanđelja uzimaju u obzir povezanost sa svim onim što je o Egiptu bilo rečeno u Starom zavjetu. Mojsije je bio upućen u mudrost Egipta. Sada nam je u evanđeljima rečeno da su tri mudraca s Istoka došli na mjesto rođenja Krista Isusa, vođeni zvijezdom koja je zapravo zvijezda Krista. Ali dalje se pripovijeda da se sada moralo dogoditi što nije u potpunom skladu, takoreći, s kursom zvijezde; nešto što nije bilo u svijesti samih trojice mudraca – jer tako nam evanđelje izričito govori. Ovdje nam je prikazan jedan od onih slučajeva gdje se astrološka determiniranost, takoreći, nekih velikih događaja mora probiti. Koliko točno astrološka determiniranost odgovara onome što se zna o povijesnim činjenicama – to možete vidjeti iz primjera o kojem smo nedavno govorili. Naši prijatelji sastavili su horoskop za onu točku u vremenu koja je označena kao dan smrti Krista Isusa.
Ali vidimo da je Dijete Isus, u kojem je živjela duša Zaratustre, moralo biti odvedeno izvan domene ove zvijezde. Odveden je u Egipat, a iz Egipta je potom ponovno odveden u oblast zvijezde. U tom je sadržana cijela misterija iščezavanja te drevne struje evolucije koja je postala atavistička u egipatskoj gnozi. Nova objava, morala je još jednom ući u određeno jedinstvo sa starom kako bi se mogla svjesno osloboditi.
To su misteriji koji leže u pozadini, a iako su malo prepoznati, ipak su inherentni kompoziciji. Iskoristio bih priliku da još jednom naglasim koliko je važno paziti na kompoziciju kada čitamo evanđelja. Jer tekst je često korumpiran i u pravom obliku ga mogu čitati samo oni koji su u stanju čitati uz pomoć, ako mogu tako reći, okultnog teksta. Naime, u prijevodima je, naravno, tekst prilično nerazumljiv. Ali u kompoziciji (usporedi moj ciklus predavanja održan u Casselu o Ivanovom evanđelju) – u kompoziciji postoji nešto što će svakog čitatelja odmah pogoditi, ako pažljivo čita evanđelje.
Želio bih dati još jednu primjedbu prije nego nastavimo s pokazivanjem slika. Materijalistička svijest našeg doba potpuno je izgubila gledište koje bi ukazivalo na takve unutarnje veze koje leže u temelju objave tri mudraca. Što god da se danas zove astrologija, palo je u ruke krajnjih diletanata, koji uz to izvode svakojake gluposti i zloporabe. Malo je ljudi koji su danas istinski ozbiljni kada govore o onom odnosu TZemlje i kozmosa koji nalazi izraz u stvarnim fizičkim odnosima – u konstelacijama zvijezda. S druge strane, za današnju službenu znanost astrologija bilo koje vrste je puko zastarjelo praznovjerje.
Unatoč tome, znanje o tim stvarima nije propalo ili potpuno izumrlo sve do 18. stoljeća. Čak i u kasnom 18. stoljeću ljudi su još uvijek govorili o nečemu što je od iznimne važnosti ako želimo razumjeti duboke, duboke istine koje leže u pozadini pojave triju mudraca. U 18. stoljeću oni koji su još uvijek sačuvali nešto znanja o starim inicijacijama govorili su o značaju fizičkih konstelacija. Ali ne samo to: govorili su i o značaju nevidljivih konstelacija. Čak je u 18. stoljeću to izričito rečeno od onih koji posjeduju inicijacijsko znanje. 'Postoje i zvijezde koje samo posvećenik može vidjeti'. To je istinita tvrdnja, i to prije svega treba uzeti u obzir ako želimo razumjeti zašto su se pastirima ukazale 'imaginacije', a trima mudracima 'zvijezde'. To je indikacija: objava je došla pastirima utoliko što su još uvijek imali snoliku vidovitost u atavističkom smislu. Ali mudraci s Istoka imali su svoje znanje kroz drevnu znanost koja se prenosila. Kroz to su znali za odnos između kozmosa, neba i Zemlje. Kroz to su znali – mogli su izračunati takoreći – što se približava.
Stoga u razvoju ovih slika možemo vidjeti – a sada ćete imati priliku to sami promatrati – vidimo, sa svim prijelazima na naturalizam, slikovne prikaze koji postaju sve manje prikladni za temu mudraca. Za mudrace ili magove najprikladniji su najstariji i tipični prikazi. Jer prava istina koja je inherentna toj priči uzdignuta je izvan zemaljske oblasti. S druge strane, prikazi Isusa postaju intimniji i nježniji, što više postaju naturalistički. Jer u ovom je slučaju naturalizam prikladan. Sve što s fizičke razine izlazi ususret Kristu koji se približava – sve što je dakle povezano s životom prirode – naravno da je najbolje prikazano tim sredstvima.
Sada ćemo prijeći na slike, najprije samog rođenja i klanjanja pastira, a zatim tri mudraca ili kralja.
Na kraju ćemo prikazati neke slike bijega u Egipat. I to je povezano s 'gnostičkim' otkrivenjem o Kristu Isusu. Danas o tome ne možemo dugo govoriti; možda ćemo se tome vratiti neki drugi put.
Za početak, ovdje je opet važno shvatiti da postoji određena temeljna kompozicija u svemu što evanđelja sadrže. Kompozicija je uvijek bitna. Trebamo samo vjerno slijediti narativ evanđelja. Bijeg u Egipat pojavljuje se u izravnoj vezi s misijom trojice mudraca. To se događa, takoreći, na temelju onoga što su prvo poduzela trojica mudraca. To svjedoči da evanđelja uzimaju u obzir povezanost sa svim onim što je o Egiptu bilo rečeno u Starom zavjetu. Mojsije je bio upućen u mudrost Egipta. Sada nam je u evanđeljima rečeno da su tri mudraca s Istoka došli na mjesto rođenja Krista Isusa, vođeni zvijezdom koja je zapravo zvijezda Krista. Ali dalje se pripovijeda da se sada moralo dogoditi što nije u potpunom skladu, takoreći, s kursom zvijezde; nešto što nije bilo u svijesti samih trojice mudraca – jer tako nam evanđelje izričito govori. Ovdje nam je prikazan jedan od onih slučajeva gdje se astrološka determiniranost, takoreći, nekih velikih događaja mora probiti. Koliko točno astrološka determiniranost odgovara onome što se zna o povijesnim činjenicama – to možete vidjeti iz primjera o kojem smo nedavno govorili. Naši prijatelji sastavili su horoskop za onu točku u vremenu koja je označena kao dan smrti Krista Isusa.
Ali vidimo da je Dijete Isus, u kojem je živjela duša Zaratustre, moralo biti odvedeno izvan domene ove zvijezde. Odveden je u Egipat, a iz Egipta je potom ponovno odveden u oblast zvijezde. U tom je sadržana cijela misterija iščezavanja te drevne struje evolucije koja je postala atavistička u egipatskoj gnozi. Nova objava, morala je još jednom ući u određeno jedinstvo sa starom kako bi se mogla svjesno osloboditi.
To su misteriji koji leže u pozadini, a iako su malo prepoznati, ipak su inherentni kompoziciji. Iskoristio bih priliku da još jednom naglasim koliko je važno paziti na kompoziciju kada čitamo evanđelja. Jer tekst je često korumpiran i u pravom obliku ga mogu čitati samo oni koji su u stanju čitati uz pomoć, ako mogu tako reći, okultnog teksta. Naime, u prijevodima je, naravno, tekst prilično nerazumljiv. Ali u kompoziciji (usporedi moj ciklus predavanja održan u Casselu o Ivanovom evanđelju) – u kompoziciji postoji nešto što će svakog čitatelja odmah pogoditi, ako pažljivo čita evanđelje.
Želio bih dati još jednu primjedbu prije nego nastavimo s pokazivanjem slika. Materijalistička svijest našeg doba potpuno je izgubila gledište koje bi ukazivalo na takve unutarnje veze koje leže u temelju objave tri mudraca. Što god da se danas zove astrologija, palo je u ruke krajnjih diletanata, koji uz to izvode svakojake gluposti i zloporabe. Malo je ljudi koji su danas istinski ozbiljni kada govore o onom odnosu TZemlje i kozmosa koji nalazi izraz u stvarnim fizičkim odnosima – u konstelacijama zvijezda. S druge strane, za današnju službenu znanost astrologija bilo koje vrste je puko zastarjelo praznovjerje.
Unatoč tome, znanje o tim stvarima nije propalo ili potpuno izumrlo sve do 18. stoljeća. Čak i u kasnom 18. stoljeću ljudi su još uvijek govorili o nečemu što je od iznimne važnosti ako želimo razumjeti duboke, duboke istine koje leže u pozadini pojave triju mudraca. U 18. stoljeću oni koji su još uvijek sačuvali nešto znanja o starim inicijacijama govorili su o značaju fizičkih konstelacija. Ali ne samo to: govorili su i o značaju nevidljivih konstelacija. Čak je u 18. stoljeću to izričito rečeno od onih koji posjeduju inicijacijsko znanje. 'Postoje i zvijezde koje samo posvećenik može vidjeti'. To je istinita tvrdnja, i to prije svega treba uzeti u obzir ako želimo razumjeti zašto su se pastirima ukazale 'imaginacije', a trima mudracima 'zvijezde'. To je indikacija: objava je došla pastirima utoliko što su još uvijek imali snoliku vidovitost u atavističkom smislu. Ali mudraci s Istoka imali su svoje znanje kroz drevnu znanost koja se prenosila. Kroz to su znali za odnos između kozmosa, neba i Zemlje. Kroz to su znali – mogli su izračunati takoreći – što se približava.
Stoga u razvoju ovih slika možemo vidjeti – a sada ćete imati priliku to sami promatrati – vidimo, sa svim prijelazima na naturalizam, slikovne prikaze koji postaju sve manje prikladni za temu mudraca. Za mudrace ili magove najprikladniji su najstariji i tipični prikazi. Jer prava istina koja je inherentna toj priči uzdignuta je izvan zemaljske oblasti. S druge strane, prikazi Isusa postaju intimniji i nježniji, što više postaju naturalistički. Jer u ovom je slučaju naturalizam prikladan. Sve što s fizičke razine izlazi ususret Kristu koji se približava – sve što je dakle povezano s životom prirode – naravno da je najbolje prikazano tim sredstvima.
Sada ćemo prijeći na slike, najprije samog rođenja i klanjanja pastira, a zatim tri mudraca ili kralja.
2. Rođenje Krista (mozaik) (Palerno, Chiesa della Martorana.)
U ovim starim kompozicijama, kao što vidite, sve je zamišljeno u tipičnom obliku – na temelju tipičnih prikaza drevnih mitova koji su uglavnom došli s Istoka. Na prirodan način, tipični prikazi mita prerasli su u prikaze kršćanske tematike. Tip Orfeja, naprimjer, tip Dobrog Pastira, preuzet je iz ranijih prikaza mita, kulta ili rituala, i uzet je da predstavi novi impuls, Krist događaj; a tako je i s mnogim drugim temama i kompozicijama.
3. Stranica Biblia Pauperum. 1-o izdanje. (15. stoljeće) Rođenje Krista itd. (njemački drvorez)
Te stare Biblije prikazuju paralelne prikaze iz Starog i Novog zavjeta. Imali su na umu da je Novi zavjet ispunjenje Starog; ova se ideja uvijek iznova iznosi u ovim 'Biblijama za siromašne'. Rođenje Krista, koje nas sada najviše zanima, prikazano je u sredini stranice.
4. Rođenje Krista, 11-o stoljeće (Manastir Limburg)
Ovo je u Kölnu. Ispod je Bijeg u Egipat; to dvoje je zajedno na ovom slajdu. Osim ovoga, na kraju predavanja prikazat ćemo i Bijeg u Egipat. Ovdje imate prekrasno naivno poimanje Rođenja Krista. Osjetiti ćete povezanost s onim što je dano u starim božićnim igrokazima koje poznajemo. Iako potonji pripadaju, naravno, kasnijem vremenu, to je ipak iz ranijih božićnih igrokaza kojih više nema.
-
-
5. Bijeg u Egipat. Evangeliar iz 12. stoljeća. (Katedrala u Kölnu)
Zanimljivo je vidjeti, posvuda oko slike, prikaze onoga što je kozmički povezano s Događajem, pokazujući kako su još uvijek bili svjesni duhovnih odnosa. A sada ćemo uzeti isti motiv kako se pojavljuje u djelu Niccole Pisana.
6. Niccolo Pisano. Rođenje Krista (Krstionica u Pisi)
7. Giotto. Rođenje Krista. (San Francisco, Assisi)
Vidite kako prikazi teme postupno prelaze u naturalizam.
8. della Robbia. Rođenje Krista. (Hamburg, Oltar)(Nacionalni muzej, Firenca)
9. Meister Francke. Rođenje Krista. (Hamburg)
Ova slika je u Hamburgu. Sjećam se da sam je vidio ne tako davno.
10. Philippo Lippi. Rođenje Krista. (Katedrala u Spoletu)
Stvarno vidite kako tijekom vremena naturalizam sve više i više zahvaća.
11. Piero della Franceska. Rođenje Krista. (Nacionalna galerija, London)
Ovdje smo još jednom u petnaestom stoljeću; i sada idemo na Correggio-a.
12. Correggio. Sveta noć. (Dresden)
Opet prelazimo na sjevernije majstore, čija imena znate. Prvo imamo djelo Schongauer-a.
13. Martin Schongauer. Rođenje Krista (Pinakoteka Alte, München)
Najzanimljivije je vidjeti talijanskog i sjevernog majstora jednog za drugim. Kod prvog još uvijek nalazite snažnu privrženost idealnim tipovima, dok ovdje postoji više individualizacije – stvaranje iz nutrine duše, kao što smo vidjeli prije. Sve do sićušnih stopala, sve je prožeto osjećajem, premda umjetničko savršenstvo nije toliko veliko kao kod južnih majstora.
14. Herlin. Rođenje Krista na oltaru svetog Jure. (Muzej u Nordlingenu.)
Sada dolazimo do prekretnice iz 15. u 16. stoljeće, do Albrechta Dürera.
15. Dürer. Rođenje Krista. (Pinakoteka Alto, München)
Vidite kako je umjetnost ovdje zahvaćena svime što sam vam opisao - radm na elementu svijetla. Najzanimljivije je to proučavati kod Dürera.
16. Altdorfer. Sveta noć. (Berlin)
Altdorfer je bio Dürerov nasljednik u Nürnbergu. Sada želimo dati niz slika koje se uglavnom odnose na klanjanje pastira. Prvo neke starije minijature iz Biblije i rukopisa evanđelja.
17. Rođenje Krista i objava pastira. (Codex Egberti. Trier. 10. stoljeće)
18. Rođenje Krista i objava pastirima, iz Menologion-a Bazilija II (Vatikan, Rim, 11. stoljeće
Nastavljamo s talijanskim predstavnicima klanjanja Djetetu od pastira.
19. Cimabue. Klanjanje pastira. (Assisi)
S Cimabue-om se, kao što znate, nalazimo u 13. stoljeću. Idemo dalje u 15 i dolazimo do Ghirlandajo-a, majstora o kojem smo nedavno govorili.
20. Ghirlandajo. Klanjanje pastira. (Akademija, Firenca)
Još jedan majstor 15. stoljeća je Piero di Cosimo.
-
21. Piero di Cosimo. Klanjanje pastira. (Berlin)
A sada dolazimo do umjetnosti Nizozemske, s kojom smo upoznati.
22. Hugo van der Goes. Klanjanje Djetetu. (Uffizi, Firenca)
23. Hugo van der Goes. Klanjanje Djetetu. (detalj)
Konačno dajemo dva djela Rembrandta.
24. Rembrandt. Klanjanje pastira. (Na slajdu, graviranje, oko 1652.)
25. Rembrandt. Klanjanje pastira. (Pinakoteka Alto, München)
Sada prelazimo na slike koje predstavljaju klanjanje tri mudraca. Za po?etak, stari mozaik iz 16. stolje?a.
26. Mozaik. Chiesa della Martotana. Palermo. Tri mudraca.
-
-
27. Mozaik. Santo Apollinare Nuovo. Ravenna.
Na ovim starijim slikama događaji su prikazani potpuno u vezi s duhovnim svijetom - daleko od svakog naturalizma, podignuti u višu sferu.
28. Rođenje Krista i klanjanje mudraca (Menologium Basilis. Vatikan, 11 st)
29. Nicollo Pisano. Klanjanje mudraca. (Krstionica u Pisi)
Ovo su čuvena Zlatna vrata u Freiberg-u, druga polovica 12. stoljeća:
30. Klanjanje mudraca. (Katedrala u Freiberg-u. Zlatna vrata)
31. Domenico Veneziano. Klanjanje mudraca. (Berlin). Ranije pripisivano Pisanellu (Vittorio Pisano)
Idemo na 15. stoljeće, Stephen Lochner:
-
32. Stephen Lochner. Klanjanje mudraca. (Katedrala Köln)
Sljedeće je Gentile de Fabriano, također 15. stoljeće.
33. Gentile de Fabriano. Klanjanje Djetetu. (Firenca)
34. Fra Angelico. Klanjanje kraljeva. (Sveti Marko, Firenca)
Fra Angelico je jednako nježan i ljubak kao i u svim drugim temama.
35. Filippo Lippi. Klanjanje mudraca.
Koja god tema bila, vidjeti ćete kako naturalizam napreduje. To je posebno zanimljivo kada se prati obrada jedne te iste teme kroz stoljeća.
36. Sandro Botticelli. Klanjanje mudraca. (Uffizi, Firenca)
Sada dolazimo do druge polovice 15. stoljeća.
37. Ghirlandajo. Klanjanje mudraca. (Spedale degli Innocenti, Firenca)
Kraj 15. stoljeća.
38. Mantegna. Klanjanje mudraca (Uffizi, Firenca)
39. Giorgone. Tri mudraca s Istoka (Beč)
40. Giorgione. Klanjanje mudraca (Nacionalna galerija, London)
-
41. Giovanni Bellini. Klanjanje kraljeva. (Galerija Layard, London)
A sada vas molim da se još jednom prisjetite raznih nizozemskih i flamanskih majstora o kojima smo govorili na prošlom predavanju. Jer sada imamo istu temu od...
42. Rogier van der Weyden. Klanjanje kraljeva. (Pinakoteka Alto, München)
43. Dieric Bouts. Klanjanje mudraca. (Pinakoteka Alto, München)
44. Klanjanje mudraca. 15. stoljeće, iz brevijara Grimani.
Govorili smo o karakteru ovih slikara. Sljedeći umjetnik je radio u Bruggeu i umro oko 1523.
45. Gerard David. Klanjanje mudraca. (Pinakoteka Alto, München)
A sada ista tema od Leonarda.
46. Leonardo da Vinci. Klanjanje tri mudraca. (Uffizi, Firenca)
I njegov učenik.
-
47. Luini Bernardino. Klanjanje mudraca (Saronno)
Idući opet na sjever.
48. Dürer. Klanjanje mudraca. (Uffizi, Firence)
49. Brueghel. Klanjanje mudraca (Beč)
I konačno, Rembrandt.
-
50. Rembrandt. Klanjanje tri mudraca. (Buckingham Palace)
I sada dolazimo do zadnje teme: Bijeg u Egipat. Najprije imamo slikara kasnog 15. i ranog 16. stoljeća.
-
51. Herrad von Lanndsberg. Bijeg u Egipat.
52. Joachim de Patinir. Odmor na bijegu. (Prado, Madrid)
53. Correggio. Madonna della Scodella (Parma)
Sljedeća, malo kasnije.
54. Bernhard Strigel. Bijeg u Egipat. (Stuttgart)
Strigel je također slikao u Beču, i umro 1528.
55. Albrecht Dürer. Odmor pri bijegu u Egipat.
56. Radionica Albrecht Dürer. Odmor na bijegu u Egipat.
Sljedeći je Hans Baldung ili Hans Grun, idući u 16. stoljeće.
57. Hans Balding (Baldung). Odmor pri Bijegu. (Germanisches Museum, Nürnberg)
58. Lucas Cranach. Odmor pri bijegu (Berlin)
Konačno, Rembrandt:
59. Rembrandt. Odmor pri bijegu. (Graviranje)
Toliko za danas. Možda ćete sada iskoristiti priliku da izbliza vidite ovu impresivnu sliku mudraca koja tako jasno ukazuje na štovanje zvijezde s dolaskom duše Krista Isusa.