.- Predgovor za novo izdanje 1918.
Dva su temeljna pitanja čovjekovog duševnog života, prema kojima je uređeno sve o čemu će se raspravljati u ovoj knjizi. Jedno je, da li je moguće čovjeka gledati na takav način, da se takvo gledanje pokaže kao potpora za sve drugo što čovjeku dolazi kroz iskustvo ili znanost, ali za što osjeća da ne može sebe podržati. Sumnjom i kritičkim prosuđivanjem, može se dovesti u oblast neizvjesnog. Drugo pitanje je: može li čovjek, kao biće volje, sebi pripisati slobodu, ili je ta sloboda puka iluzija koja se u njemu javlja, jer propušta vidjeti niti nužnosti o kojima zavisi njegova volja, baš kao kod prirodne pojave? Ovo pitanje nije umjetno ispreden plod mišljenja. Javlja se sasvim prirodno u određenom stanju duše. I može se osjetiti da bi duši nedostajalo nešto od onoga što bi trebala biti, da nije suočena s dvije mogućnosti: sloboda ili nužnost volje, s najvećom mogućom ozbiljnošću. Ovaj rad ima za cilj pokazati da duševna iskustva koja čovjek mora doživjeti kroz drugo pitanje, ovise o stajalištu koje je u stanju zauzeti s obzirom na prvo. Pokušava se dokazati da postoji pogled na ljudsku prirodu koji može poduprijeti ostalo znanje; i dalje ukazati na činjenicu da je s ovim gledištem ideja o slobodi volje potpuno opravdana, ako je prvo pronađena oblast duše u kojem se slobodna volja može razviti.
Gledište o kojemu ovdje govorimo, s obzirom na ova dva pitanja, predstavlja se kao ono koje, jednom stečeno, može postati dio živog života same duše. Ne postoji teorijski odgovor koji bi se, jednom stečen, nosio sa sobom kao puko uvjerenje sačuvano u sjećanju. Za koncepciju na kojoj se temelji ova knjiga, takav bi odgovor bio samo prividan. Nije dan takav gotov, potpun odgovor, već se upućuje na područje iskustva duše, u kojem se na pitanje iznova odgovara na živ način kroz unutarnju aktivnost same duše, u svakom trenutku u kojem je to čovjeku potrebno. Jednom kada ste pronašli oblasti duše u kojima se ova pitanja razvijaju, pravi pogled na te oblasti daje vam sve što vam treba za ove dvije zagonetke života, kako bi ono što ste postigli iskoristili da dalje promijenite tajanstveni život u širinu i dubinu, u koju ga potreba mijenja i sudbina uređuje. - Čini se da je pokazano znanje, koje dokazuje svoju legitimnost i valjanost kroz vlastiti život i kroz odnos ovog života sa cjelokupnim životom duše.
Tako sam razmišljao o sadržaju ove knjige kada sam je zapisivao prije dvadeset i pet godina. Čak i danas moram zapisivati takve rečenice ako želim okarakterizirati ciljane misli spisa. Zapisujući to u to vrijeme, ograničio sam se na to da kažemo samo ono što je usko povezano s dva identificirana temeljna pitanja. Ako se itko čudi što se u ovoj knjizi ne nalazi nikakva referenca na područje duhovnog iskustva koje sam predstavio u kasnijim spisima, onda bi trebao uzeti u obzir da tada nisam želio dati opis rezultata duhovnog istraživanja, već izgraditi temelj na kojem takvi rezultati mogu počivati. Ova 'Filozofija slobode' ne sadrži takve posebne rezultate, kao što ne sadrži nikakve posebne znanstvene rezultate; ali ono što sadrži, po mom mišljenju, ne može odbaciti nitko tko traži sigurnost za takvo znanje. Ono što je rečeno u knjizi može biti prihvatljivo i nekim ljudima koji, iz bilo kojih razloga, ne žele imati nikakve veze s rezultatima mojih duhovno znanstvenih istraživanja. Ali za one koji ove rezultate znanosti duha, mogu smatrati nečim što ih privlači, ono što je ovdje pokušano, također će biti važno. To je ovo: pokazati kako nepristrano razmatranje, koje se proteže samo preko dva pitanja identificirana kao temeljna za cjelokupno znanje, vodi do gledišta da čovjek živi u istinski duhovnom svijetu. Ova knjiga ima za cilj opravdati znanje o duhovnoj oblasti prije ulaska u duhovno iskustvo. I ovo opravdanje je poduzeto na takav način, da se ni u jednom trenutku u ovim primjedbama ne moramo osvrnuti na iskustva koja ću kasnije navesti, kako bismo ono što je ovdje rečeno smatrali prihvatljivim, ako se možemo ili želimo sami pozabaviti prirodom ovih izjava.
Dakle, s jedne strane, čini mi se da ova knjiga zauzima položaj potpuno odvojen od mojih ostalih duhovno znanstvenih spisa; a s druge strane vrlo je tijesno povezana s njima. Sve me to ponukalo da sada, nakon dvadeset i pet godina, ponovno objavim sadržaj teksta, u biti gotovo nepromijenjen. Napravio sam samo duže dodatke u nizu poglavlja. Iskustva koja sam imao s nerazumijevanjem onoga što sam rekao, učinila su da takva proširenja smatram potrebnima. Samo sam promijenio ono što sam htio reći prije četvrt stoljeća, ondje gdje mi se danas činilo da je nespretno rečeno. (Samo bi zlonamjerna osoba mogla reći da sam promijenio svoje temeljno uvjerenje, na temelju onoga što je na ovaj način promijenjeno.)
Knjiga je već dugi niz godina rasprodana. Unatoč činjenici da mi se, kao što je jasno iz ovoga što sam upravo rekao, čini da ono što sam rekao prije dvadeset i pet godina o spomenutim pitanjima treba reći i danas, dugo sam oklijevao prije nego sam dovršio ovo novo izdanje. Stalno sam se pitao ne bih li se u ovom ili onom trenutku trebao pozabaviti brojnim filozofskim stavovima koji su se pojavili od prvog izdanja. Zahtjevi mog čisto duhovno znanstvenog istraživanja u posljednje vrijeme, spriječili su me da to učinim na način na koji bih želio. Međutim, nakon temeljitog ispitivanja suvremenog filozofskog rada, sada sam se uvjerio da, koliko god bi takva rasprava sama po sebi bila primamljiva, ne može biti uključena u moju knjigu jer nije prikladna za ono što ova knjiga namjerava reći. Ono što mi se činilo potrebnim reći o novijim filozofskim pravcima sa stanovišta zauzetog u 'Filozofiji slobode' nalazi se u drugom tomu mojih 'Zagonetki filozofije'.
travanj 1918.
Rudolf Steiner