.- Preliminarne napomene za četvrto izdanje [1913.]
Svatko tko se poduhvati toga da predstavi duhovno znanstvene rezultate vrste zabilježene u ovoj knjizi, mora, prije svega, računati s činjenicom da se ovakva vrsta prezentacije, u najširim krugovima danas smatra nemogućom. Doista, sljedeće napomene navode stvari, za koje mišljenje koje se u naše vrijeme smatra rigoroznim, tvrdi da 'za ljudsku inteligenciju ostaju nedokučive'. - Svatko tko poznaje i cijeni razloge koji su naveli neke ozbiljne pojedince da zahtijevaju takvu nedokučivost, trebao bi uvijek iznova željeti pokušati pokazati nerazumijevanja na kojima se temelji uvjerenje da ljudska spoznaja nije sposobna prodrijeti u nadosjetilne svjetove.
Jer su u pitanju dvije stvari. Prvo, dugoročno gledano, nijedna ljudska duša, nakon dubljeg promišljanja, neće se moći zatvoriti pred činjenicom, da bi njezina najvažnija pitanja o smislu i značaju života, ostala neodgovorena ako ne bi bilo pristupa nadosjetilnim svjetovima. Teoretski se čovjek može zavarati u vezi te činjenice; međutim, dubine života duše ne sudjeluju u toj samoobmani. - Svatko tko odbija slušati te duševne dubine, prirodno će odbaciti objašnjenja o nadosjetilnim svjetovima. Pa ipak, postoje ljudi, čiji broj zaista nije malen, koji nikako ne mogu ostati gluhi za zahtjeve tih dubina. Oni uvijek moraju kucati na vrata koja, prema drugima, zatvaraju 'nedokučivo'.
Drugo, objašnjenja 'rigoroznog mišljenja' nipošto se ne smiju podcijeniti. Svatko tko se njima bavi, tamo gdje ih treba shvatiti ozbiljno, u potpunosti će suosjećati s tom ozbiljnošću. Autor ove knjige ne želi da ga se smatra nekim tko bezbrižno zanemaruje ogroman intelektualni napor uložen u određivanje granica ljudskog intelekta. Taj intelektualni napor ne može se odbaciti s nekoliko fraza o 'školskoj mudrosti' i slično. Kako se pojavljuje u mnogim slučajevima, on ima svoj izvor u istinskoj intelektualnoj borbi i istinskom uvidu. - Doista, trebalo bi to i jače priznati: izneseni su razlozi koji pokazuju da znanje koje se trenutno smatra znanstvenim, ne može prodrijeti u nadosjetilne svjetove, a ti su razlozi, u određenom smislu, nepobitni.
Budući da i sam autor ove knjige to lako priznaje, nekima se može činiti prilično čudnim da se sada upušta u davanje tvrdnji koje se odnose na nadosjetilne svjetove. Čini se gotovo nemogućim da bi netko mogao, u određenom smislu, prihvatiti razloge za nedokučivost nadosjetilnih svjetova, a ipak govoriti o tim nadosjetilnim svjetovima.
Ipak se netko može tako ponašati. I istovremeno, može se razumjeti da se to ponašanje doživljava kao kontradiktorno. Nisu svi otvoreni za iskustva koja čovjek ima kada se nadosjetilnom području približava svojim razumijevanjem. Ispada da dokazi ovog razumijevanja doista mogu biti nepobitni; i da, unatoč svojoj nepobitnosti, ne moraju biti odlučujući za stvarnost. Umjesto svih teorijskih rasprava, ovdje će se razumijevanje pokušati postići usporedbom. Lako je priznati da same usporedbe nisu konačne; no to ne sprječava da često pojasne ono što se želi izraziti.
Ljudska spoznaja, onakva kakva funkcionira u svakodnevnom životu i običnoj znanosti, zaista je takva da ne može prodrijeti u nadosjetilne svjetove. To se može nepobitno dokazati; ali taj dokaz ne može imati nikakvu drugu vrijednost za određenu vrstu duševnog života osim one kojom bi netko pokušao pokazati da ljudsko oko prirodno, sa svojom moći vida, ne može prodrijeti do sićušnih stanica živog bića ili do prirode udaljenih nebeskih tijela. Koliko je istinita i dokaziva tvrdnja da obični vid ne prodire do stanica, toliko je istinita i dokaziva i druga tvrdnja, da obična spoznaja ne može doprijeti do nadosjetilnih svjetova. Ipak, dokaz da obični vid mora zastati na stanicama, nije odlučujući ni u čemu protiv istraživanja stanica. Zašto bi dokaz da obična spoznaja mora zastati na nadosjetilnim svjetovima, odlučivao išta protiv istraživanja tih svjetova?
Može se osjetiti emocija koju mnogi moraju imati suočeni s ovom usporedbom. Može se čak suosjećati s onima koji sumnjaju da netko tko ovom radu pristupa s takvom usporedbom, uopće sumnja u punu ozbiljnost spomenutog misaonog rada. Pa ipak, osoba koja ovo piše ne samo da je prožeta ovom ozbiljnošću, već vjeruje da je ovaj misaoni rad među najplemenitijim dostignućima čovječanstva, dokazivati da ljudski vid ne može dosegnuti stanice, svakako bi bio nepotreban pothvat; kod rigoroznog mišljenja, za postati svjestan prirode ovog mišljenja nužan je duhovni rad, sasvim je razumljivo da netko tko se posveti takvom radu ne primjećuje da ga stvarnost može opovrgnuti. Baš kao što u predgovoru ove knjige ima malo mjesta za obraćanje nekom od 'pobijanja' prvih izdanja, od strane onih koji nemaju nikakvo razumijevanje onoga što se tražilo ili koji svoje neistinite napade usmjeravaju na autorovu osobu, treba naglasiti da samo oni koji zatvaraju oči pred duhom izlaganja, mogu posumnjati u podcjenjivanje ozbiljnog znanstvenog misaonog rada u ovoj knjizi.
Ljudska spoznaja može se ojačati, baš kao što se može ojačati vid oka. Međutim, sredstva za jačanje spoznaje su u potpunosti duhovne vrste; to su unutarnje, čisto duševne aktivnosti. Sastoje se od onoga što je u ovoj knjizi opisano kao koncentracija (kontemplacija). Običan duševni život vezan je za instrumente tijela; ojačani duševni život oslobađa se toga. Danas postoje linije mišljenja za koje takva tvrdnja mora izgledati potpuno besmislena, za koje mora biti utemeljena isključivo na samoobmani. Iz svoje vlastite perspektive, takve linije mišljenja će lako pokazati kako je sav 'duševni život' vezan na živčani sustav. Svatko tko zauzme stajalište s kojeg je ova knjiga napisana, u osnovi će razumjeti takve dokaze. Razumjet će one koji kažu da je to jednostavno površnost, tvrditi da netko može imati bilo kakvu vrstu duševnog života neovisno o tijelu. Oni su potpuno uvjereni da postoji veza između takvih duševnih iskustava i živčanog sustava, što 'duhovno znanstveni diletantizam' jednostavno ne uspijeva shvatiti.
Ovdje se određeni - sasvim razumljivi - obrasci mišljenja toliko razlikuju od onoga što je opisano u ovoj knjizi, da je stvar razumijevanja mnogih od njih, trenutačno prilično beznadna. Sada se došlo do točke, gdje se jednostavno nameće želja da ne bude u skladu s duhovnim životom sadašnjice, odmah osuđivati kao fantaziju, sanjarenje i tako dalje, liniju istraživanja koja oštro odstupa od vlastite. - S druge strane, međutim, već postoji činjenica da određeni broj ljudi ima razumijevanja za nadosjetilnu metodu istraživanja, kako je predstavljena u ovoj knjizi. Ljudi koji shvaćaju da se smisao života ne otkriva u općim frazama o duši, sebstvu i tako dalje, već se može pojaviti samo kroz istinsko bavljenje rezultatima nadosjetilnog istraživanja. Ne iz neskromnosti, već s radosnim zadovoljstvom, autor ove knjige duboko osjeća potrebu za ovim četvrtim izdanjem nakon relativno kratkog vremena.
Da bi to neskromno naglasio, autor previše jasno osjeća koliko malo novo izdanje odgovara onome što je izvorno trebalo biti kao 'skica nadosjetilnog svjetonazora'. Cijelo djelo je prerađeno za novo izdanje; na važnim mjestima su napravljeni mnogi dodaci i pokušaji objašnjenja. Međutim, autor je na brojnim mjestima osjetio koliko su krhka sredstva prezentacije koja su mu bila dostupna, u usporedbi s onim što otkriva nadosjetilno istraživanje. Stoga je bilo teško pokazati više od jednog puta da se dođe do predodžbi predstavljenih u knjizi, za evoluciju Saturna, Sunca i Mjeseca. U ovom području je obrađen i jedan važan aspekt u ovom izdanju. Međutim, iskustva u vezi s takvim stvarima, toliko se razlikuju od svih iskustava u osjetilnom području, da njihovo predstavljanje zahtijeva stalnu borbu za izraz koji se čini barem donekle adekvatnim. Oni koji su spremni udubiti se u pokušaj prezentacije, ovdje će možda primijetiti da se mnogo toga što je nemoguće izraziti suhoparno riječima, pokušava izraziti načinom opisa. To se razlikuje na primjer, u evoluciji Saturna, Sunca i tako dalje.
Drugi dio knjige, koji se bavi 'Spoznajom viših svjetova', u novom je izdanju dobio mnoge dodatke i proširenja koja je autor smatrao važnima. Cilj je bio živo prikazati prirodu unutarnjih duševnih procesa, kroz koji se spoznaja oslobađa svojih ograničenja u osjetilnom svijetu i čini se prikladnim za doživljavanje nadosjetilnog svijeta. Pokušalo se pokazati da to iskustvo, iako stečeno potpuno unutarnjim sredstvima i metodama, nema samo subjektivno značenje za pojedinca koji ga stječe. Prikaz je trebao pokazati da se unutar duše uklanja njezina individualnost i vlastita posebnost, te se postiže iskustvo koje svaka osoba ima na isti način, upravo zato što iz svojih subjektivnih iskustava na ispravan način ostvaruje razvoj. Tek kada se 'spoznaja nadosjetilnih svjetova' shvati na ovaj način, može se razlikovati od svih iskustava samo subjektivnog misticizma i tako dalje. O takvom misticizmu se sigurno može reći da je to više-manje subjektivna stvar mistika. Duhovno znanstvena izobrazba duše, na kakvu se ovdje misli, teži takvim objektivnim iskustvima, čija se istina doduše u potpunosti spoznaje iznutra, ali čija se univerzalna valjanost prepoznaje upravo iz tog razloga. - I ovdje se nalazi točka, gdje je pomirenje s nekim načinima razmišljanja našeg vremena, prilično teško.
Zaključno, autor ove knjige želi istaknuti želju da čak i neki dobronamjerni ljudi, mogu prihvatiti ova objašnjenja onakvima kakva jesu kroz vlastiti sadržaj. Danas postoji raširena želja da se ovoj ili onoj liniji mišljenja da ovo ili ono drevno ime. To je ono što je nekima čini vrijednom. Međutim, može se postaviti pitanje: što izlaganja u ovoj knjizi dobivaju time što su označena kao 'rozenkrojcerska' ili nešto slično? Važno je to da se ovdje pokušava, koristeći dostupna sredstva i primjerena trenutnom razdoblju razvoja duše, steći uvid u nadosjetilne svjetove i da se iz te perspektive, zagonetke ljudske sudbine i ljudskog postojanja razmatraju izvan granica rođenja i smrti. Ovo nije težnja koja nosi ovo ili ono drevno ime, već težnja za istinom.
S druge strane, termini za svjetonazor predstavljen u knjizi korišteni su i sa suprotnom namjerom. Osim činjenice da su oni kojima je cilj autor, najžešći, i s namjerom diskreditiranja apsurdni i objektivno neistiniti, takve termine karakterizira njihova nedostojnost, jer degradiraju potpuno neovisnu potragu za istinom, ne prosuđujući je samu po sebi, već nastojeći drugima nametnuti ovisnost o ovoj ili onoj školi mišljenja, koju su sami izmislili ili neutemeljeno usvojili i zastupali. Koliko god ove riječi bile nužne u svijetlu mnogih napada na autora, on ipak nerado ovdje dalje raspravlja o toj temi.
Napisano u lipnju 1913.