.- Četveročlani čovjek Zemlje
Ova prezentacija krenut će od ljudi. Kako trenutno žive na Zemlji, sastoje se od fizičkog tijela, eterskog ili životnog tijela, astralnog tijela i 'Ja'. Ova četverostruka ljudska priroda, u sebi sadrži potencijal za viši razvoj. 'Ja' iz sebe transformira 'niža' tijela, čime u njih ugrađuje više članove ljudske prirode. Obrada i pročišćavanja astralnog tijela od strane 'Ja', dovodi do pojave 'duha samog' (Manas); transformacija eterskog ili životnog tijela stvara 'životni duh' (Buddhi), a transformacija fizičkog tijela stvara 'duhovnog čovjeka' (Atma). Transformacija astralnog tijela je u punom jeku u sadašnjem razdoblju zemljina razvoja; svjesna transformacija eterskog i fizičkog tijela pripada kasnijim vremenima; trenutno je započela tek među iniciranima - okultnim istraživačima i njihovim učenicima. Ova trostruka transformacija čovjeka je svjesna; prethodi joj više-manje nesvjesna, naime ona tijekom zemljine evolucije do danas. U ovoj nesvjesnoj transformaciji astralnog tijela, eterskog tijela i fizičkog tijela, mora se tražiti pojava duše osjećaja, duše intelekta i duše svijesti. [Za više detalja o ovome, vidi rasprave u mojoj knjizi 'Odgoj djeteta s gledišta znanosti duha' i u mojoj knjizi 'Teozofija: pokušaj nadosjetilnog pogleda na svijet i sudbinu čovjeka'.]
Sada moramo razjasniti koje je od ova tri tijela čovjeka (fizičko, etersko i astralno) najsavršenije na svoj način. Lako bi se moglo doći u iskušenje da se fizičko tijelo smatra najnižim i stoga najnesavršenijim. Međutim, time smo napravili pogrešku. Dok će astralno i etersko tijelo sigurno postići visok stupanj savršenstva u budućnosti, trenutno je fizičko tijelo savršenije na svoj način, nego što su oni na svoj. Samo zato jer ljudi ovo fizičko tijelo dijele s najnižim zemaljskim carstvom prirode, mineralnim carstvom, može nastati spomenuta pogreška. Ljudi etersko tijelo dijele s višim biljnim carstvom, a astralno tijelo sa životinjskim carstvom. - Istina je da se čovjekovo fizičko tijelo sastoji od istih tvari i sila koje se dalje nalaze u mineralnom carstvu; međutim, način na koji te tvari i sile međusobno djeluju u ljudskom tijelu, izraz je mudrosti i savršenstva strukture. Svatko tko se upusti u proučavanje ove strukture, ne samo trezvenim razumom, već cijelom dušom koja osjeća, brzo će se uvjeriti da je to tako. Uzmite za razmatranje bilo koji dio ljudskog fizičkog tijela, naprimjer, najgornji dio bedrene kosti. To nije masivni kompozit materijala, već je umjetnički konstruiran od gredica koje se protežu u svim smjerovima. Nijedno suvremeno inženjerstvo ne bi moglo konstruirati okvir mosta ili nešto slično s takvom mudrošću. Takve strukture, čak i danas, nadilaze svako savršenstvo ljudske mudrosti. Kost je tako mudro konstruirana, da se nosivost potrebna za podupiranje gornjeg dijela ljudskog tijela, postiže s najmanjom količinom materijala kroz raspored gredica. Najmanja količina materijala koristi se za podnošenje najveće sile kroz nju. Može se samo diviti takvom 'remek-djelu prirodne arhitekture'. I ne može se imati ništa manje strahopoštovanja pred čudesnom strukturom čovjekova mozga ili srca, zapravo, cijelog čovjekova fizičkog tijela. I usporedite to sa stupnjem savršenstva koji je postiglo astralno tijelo, u sadašnjoj fazi razvoja. Ono je nositelj užitaka i nezadovoljstva, strasti, nagona, želja i tako dalje. Ali kakve napade provodi ovo astralno tijelo protiv mudre organizacije fizičkog tijela! Velik dio stimulansa koje ljudi konzumiraju, za srce su otrovi. To, međutim, pokazuje da ono što uzrokuje strukturu srca, djeluje mudrije od astralnog tijela, na ono što se čak i suprotstavlja toj mudrosti. Astralno tijelo će u budućnosti doista napredovati prema višoj mudrosti; ali trenutno u svojoj prirodi još nije tako savršeno, kao što je fizičko tijelo u svojoj prirodi. Slično bi se moglo pokazati za etersko tijelo; a također i za 'Ja', ono biće koje se iz trenutka u trenutak mora probijati kroz pogreške i iluzije do mudrosti.
Ako se usporede stupnjevi savršenstva ljudskih članova, lako ćete otkriti da je fizičko tijelo trenutno najsavršenije, da etersko tijelo ima manji stupanj savršenstva, a astralno tijelo još manji; i da je najnesavršeniji ljudski dio trenutno 'Ja'. To je zato jer se unutar planetarne evolucije čovjekovog staništa, na fizičkom čovjekovom tijelu najdulje radilo. Ono što čovjek trenutno nosi kao svoje fizičko tijelo, iskusilo je sve faze evolucije Saturna, Sunca, Mjeseca i Zemlje (do njihovog sadašnjeg stanja). Sve sile ovih planetarnih tijela, sukcesivno su djelovale na ovo tijelo, tako da je ono postupno mogli postići svoj sadašnji stupanj savršenstva. Stoga je najstariji član sadašnje ljudske prirode. - Etersko tijelo, kako se sada manifestira u čovjeku, uopće nije postojalo tijekom razdoblja Saturna. Nastalo je tek tijekom evolucije Sunca. Dakle, na njega nisu djelovale sile četiri planetarna tijela, kao što su djelovale na fizičko tijelo, već samo triju: naime, Sunca, Mjeseca i Zemlje. Stoga onako savršeno u svojoj prirodi kao što je fizičko tijelo trenutno savršeno, ono može biti samo u budućoj fazi evolucije. Astralno tijelo se spojilo s fizičkim tijelom i eterskim tijelom, tek tijekom razdoblja Mjeseca, a 'Ja' tek tijekom razdoblja Zemlje.
Sada sebi treba predstaviti, da je fiziko čovjekovo tijelo na Saturnu doseglo određeni stupanj svog razvoja, i da se to zatim nastavilo na Suncu na takav način da je od tada moglo biti nositelj eterskog tijela. Na Saturnu je ovo fizičko tijelo napredovalo do točke u kojoj je bilo izuzetno složen mehanizam, a ipak u sebi nije sadržavalo ništa životno. Složenost njegovog sustava uzrokovala je da se konačno raspadne. Jer ta je složenost dosegla tako visok stupanj da se više nije mogla održavati samo mineralnim silama koje su djelovale u njemu. I ovaj kolaps fizičkog čovjekovog tijela doveo je do pada Saturna. - Od sadašnjih prirodnih carstava - naime, mineralnog carstva, biljnog carstva, životinjskog carstva i carstva ljudi - ovaj Saturn, na sebi je imao samo ovo potonje. Ono što je trenutno poznato kao životinje, biljke i minerali, na Saturnu još nije postojalo. Od četiri sadašnja carstva prirode, samo je čovjek, u smislu svog fizičkog tijela, postojao na ovom nebeskom tijelu; i to fizičko tijelo je doista bilo vrsta složenog minerala. Ostala carstva nastala su jer nisu sva bića u slijedu nebeskih tijela mogla dosegnuti puni cilj evolucije. Dakle, samo je dio ljudskih bića razvijenih na Saturnu dosegao puni cilj Saturna. Ta ljudska tijela koja su dosegla taj cilj, takoreći, uskrsnula su u novoj egzistenciji u svom starom obliku tijekom razdoblja Sunca, i taj je oblik bio prožet eterskim tijelom. Tako su evoluirala na višu razinu savršenstva. Postali su neka vrsta biljke-čovjeka. Dio ljudskih tijela koji na Saturnu nije bio u stanju postići svoj puni cilj razvoja, morala su na Suncu nastaviti ono što su propustila pod znatno nepovoljnijim uvjetima od onih koji su za taj razvoj postojali na Saturnu. Stoga su zaostajala za dijelom koji je na Saturnu postigao svoj puni cilj. Tako je na Suncu, uz carstvo ljudi, nastalo drugo carstvo prirode.
Bilo bi pogrešno vjerovati da su svi organi koji se nalaze u sadašnjem čovjekovom tijelu, na Saturnu već bili formirani. Naprotiv, do ovog drevnog vremena, prvenstveno se mogu pratiti osjetilni organi. Prvi začeci očiju, ušiju i tako dalje, koji su se na Saturnu formirali kao mineralna tijela na isti način kao što se sada na Zemlji formiraju 'beživotni kristali', imaju tako drevno porijeklo; međutim, svoj sadašnji oblik, odgovarajući organi su dobili višestruko se transformirajući u savršenije, u svakoj sljedećoj planetarnoj epohi. Na Saturnu su bili fizički aparati, ništa više. Zatim se na Suncu transformiraju jer ih je proželo etersko ili životno tijelo. Time su uključeni u životni proces. Postali su živi fizički aparati. I k njima su došli oni članovi čovjekova fizičkog tijela koji su se mogli razviti samo pod utjecajem eterskog tijela: organi rasta, prehrane i reprodukcije. Naravno, prvi počeci tih organa, koji su se razvili na Suncu, ne nalikuju potpuno obliku koji trenutno imaju. - Najviši organi, koje je čovjekovo tijelo tada uključilo, kroz interakciju fizičkog tijela i eterskog tijela, bili su oni koji su se danas razvili u žlijezde. Dakle, fizičko čovjekovo tijelo na Suncu je sustav žlijezda, u koje su u odgovarajućoj fazi utisnuti osjetilni organi. - Na Mjesecu se razvoj nastavlja. Fizičkom tijelu i eterskom tijelu, dodaje se astralno tijelo. Dakle, u žljezdano osjetilno tijelo, ugrađeni su prvi počeci živčanog sustava. U uzastopnim razdobljima planetarnog razvoja, može se vidjeti da čovjekovo fizičko tijelo postaje sve složenije. Na Mjesecu se sastoji od živaca, žlijezda i osjetila. Osjetila su prošla dvostruku transformaciju i usavršavanje; živci su u svojoj prvoj fazi. Ako se čovjek Mjeseca promatra kao cjelina, on se sastoji od tri člana: fizičkog tijela, eterskog tijela i astralnog tijela. Fizičko tijelo je trostruko; u svom raščlanjenju ono uključuje djelovanje sila Saturna, Sunca i Mjeseca. Etersko tijelo je samo dvostruko. Sadrži u sebi samo učinak sila Sunca i Mjeseca; a astralno tijelo je još uvijek jednostruko. Na njega su djelovale samo sile Mjeseca. - Apsorpcijom astralnog tijela, čovjek je na Mjesecu postao sposoban za život osjećaja, određenu nutrinu. Unutar svog astralnog tijela može stvarati slike onoga što se događa u njegovom okruženju. Te su slike u određenom pogledu, usporedive sa slikama iz snova suvremene čovjekove svijesti; samo što su življe, šarenije, i što je najvažnije, odnose se na događaje u vanjskom svijetu, dok su suvremene slike iz snova tek odjeci svakodnevnog života ili inače nejasni odrazi unutarnjih ili vanjskih događaja. Slike svijesti Mjeseca savršeno su odgovarale onome na što su se vani odnosile. Pretpostavimo, naprimjer, da se biće Mjeseca, kako je upravo opisano - koje se sastoji od fizičkog tijela, eterskog tijela i astralnog tijela - približilo drugom biću Mjeseca. Ne bi ga moglo percipirati kao prostorni objekt, jer je to postalo moguće tek u čovjekovoj zemaljskoj svijesti; ali unutar njegovog astralnog tijela nastala bi slika koja bi svojom bojom i oblikom precizno izražavala, osjeća li drugo biće simpatiju ili antipatiju prema ovom čovjeku Mjeseca, može li mu to biti korisno ili opasno. Čovjek Mjeseca je stoga mogao precizno regulirati svoje ponašanje, prema slikama koje bi se pojavile u njegovoj slikovnoj svijesti. Te su slike za njega bile savršeno sredstvo orijentacije. A fizički alat koji je astralno tijelo trebalo za stupanje u odnos s nižim carstvima prirode, bio je živčani sustav integriran u fizičko tijelo.
Da bi se ovdje opisana transformacija dogodila u ljudima tijekom razdoblja Mjeseca, bilo je nužno sudjelovanje velikog kozmičkog događaja. Integracija astralnog tijela i odgovarajući razvoj živčanog sustava u fizičkom tijelu, bili su mogući samo zahvaljujući činjenici da se ono što je prije bilo jedno tijelo, Sunce, podijelilo na dva, Sunce i Mjesec. Prvo je postalo zvijezda stajaćica, dok je drugo ostalo planet - što je Sunce prije bilo - i počelo kružiti oko Sunca od kojeg se odvojilo. Dakle, u svemu što je živjelo na Suncu i Mjesecu, dogodila se značajna transformacija. Ovdje će se ovaj proces transformacije pratiti samo u mjeri u kojoj se odnosi na život na Mjesecu. Kada se Mjesec odvojio od Sunca, čovjek, koji se sastojao od fizičkog i eterskog tijela, ostao je ujedinjen s onim prvim. Tako je ušao u potpuno nove uvjete egzistencije. Jer Mjesec je sa sobom ponio samo dio sila sadržanih u potonjem; samo taj dio je sada djelovao na čovjeka iz vlastitog nebeskog tijela; drugi dio sila Sunce je sadržavalo u sebi. Taj dio sila se šalje izvana na Mjesec, a time i na njegovog stanovnika, čovjeka. Da je prethodni odnos ostao, i da su sve sile Sunca nastavile dotjecati čovjeku iz njegove vlastite sfere, taj unutarnji život, koji se manifestirao u pojavljivanju slika astralnog tijela, ne bi mogao nastati. Sile Sunca nastavile su djelovati izvana na fizičko i etersko tijelo, na koje su već prije djelovale. Ipak, dio ova dva tijela, prepustile su utjecajima koji su proizlazili iz novonastalog nebeskog tijela, naime Mjeseca. Dakle, na Mjesecu je čovjek bio podložan dvostrukom utjecaju: utjecaju Sunca i Mjeseca. I upravo su se pod utjecajem Mjeseca razvili članovi fizičkog i eterskog tijela koji su omogućili otisak astralnog tijela. A astralno tijelo može stvarati slike samo ako sile Sunca ne dolaze do njega s njegovog vlastitog planeta, već izvana. Utjecaji Mjeseca transformirali su osjetilne organe i organe žlijezda, tako da se u njih mogao integrirati živčani sustav; a utjecaji Sunca doveli su do toga da su slike, za koje je ovaj živčani sustav bio instrument, odgovarale vanjskim procesima Mjeseca na gore opisan način.
Evolucija se na ovaj način mogla nastaviti samo do određene točke. Da je ta točka bila prekoračena, čovjek Mjeseca bi otvrdnuo u svom unutarnjem životu slika; i time bi izgubio svaku vezu sa Suncem. Kada je ta točka dosegnuta, Sunce je ponovno apsorbiralo Mjesec, tako da su oboje neko vrijeme ponovno bili jedno tijelo. Sjedinjenje je trajalo sve dok čovjek nije bio dovoljno napredan, da bi mogao spriječiti svoje otvrdnjavanje, što bi se neizbježno dogodilo na Mjesecu, kroz novu fazu razvoja. Kada se to odvilo, došlo je do novog odvajanja, ali sada je Mjesec sa sobom nosio sile koje prije nije posjedovao. I to je uzrokovalo daljnje odvajanje nakon nekog vremena. Ono što se konačno odvojilo od Sunca bilo je nebesko tijelo koje je sadržavalo sve sile i bića koja trenutno žive na Zemlji i Mjesecu. Zemlja je tako još uvijek imala Mjesec, koji sada kruži oko nje, unutar svog tijela. Da je ostao unutar nje, nikada ne bi mogla postati arena čovjekove evolucije poput sadašnje. Prvo je trebalo izbaciti sile sadašnjeg Mjeseca; i čovjek je morao ostati na tako pročišćenoj zemaljskoj areni i tamo nastaviti svoju evoluciju. Na taj su način iz starog Sunca nastala tri nebeska tijela. I sile dvaju od ovih nebeskih tijela, novog Sunca i novog Mjeseca, šalju se izvana Zemlji a tako i njezinim stanovnicima. - Kroz ovaj napredak u evoluciji nebeskih tijela, postalo je moguće da se četvrti član, 'Ja', integrira u trostruku ljudsku prirodu, kakva je još uvijek postojala na Mjesecu. Ta je integracija bila povezana s usavršavanjem fizičkog tijela, eterskog tijela i astralnog tijela. Usavršavanje fizičkog tijela sastojalo se u uključivanje srčanog sustava kao dobavljača tople krvi. Naravno, osjetilni sustav, sustav žlijezda i živčani sustav, sada su se morali transformirati kako bi bili kompatibilni s novonastalim sustavom tople krvi u ljudskom organizmu. Međutim, osjetilni organi transformirani su na takav način da se puka slikovna svijest starog Mjeseca mogla razviti u objektnu svijest, koja posreduje u percepciji vanjskih stvari i koju čovjek trenutno posjeduje od jutarnjeg buđenja dok navečer ne zaspe. Na starom Mjesecu osjetila još nisu bila otvorena prema vanjskom svijetu; slike svijesti nastajale su iznutra; upravo to otvaranje osjetila prema van je postignuće evolucije Zemlje.
Gore je spomenuto da sva bića začeta na Saturnu nisu dosegla cilj koji im je tamo postavljen, i to zašto je na Suncu nastalo drugo carstvo prirode uz carstvo ljudi u njegovom tadašnjem obliku. Sada treba sebi predočiti, da su u svakoj sljedećoj fazi evolucije - na Suncu, Mjesecu i Zemlji - bića uvijek podbacila u ostvarivanju svojih ciljeva i da su tako nastala niža carstva prirode. Životinjsko carstvo najbliže čovjeku, naprimjer, je ono koje je već zaostajalo na Saturnu, ali je djelomično sustiglo razvoj pod nepovoljnim uvjetima na Suncu i Mjesecu. Tako da iako nije na Zemlji toliko napredno kao čovjek, ipak je imalo neku sličnu sposobnost apsorpcije tople krvi kao čovjek. Topla krv nije postojala ni u jednom od prirodnih carstava prije Zemlje. Sadašnje hladnokrvne (ili promjenjivo tople) životinje i određene biljke, nastale su zato što su određena bića nižeg carstva na Suncu, zaostala za stupnjem koji su dostigla druga bića ovog carstva. Sadašnje mineralno carstvo pojavilo se posljednje, naime, nastalo je tek za vrijeme Zemlje.
Četveročlani zemaljski čovjek od Sunca i Mjeseca prima utjecaje onih sila koje su ostale povezane s tim nebeskim tijelima. Od Sunca dolaze sile koje služe napretku, rastu i razvoju, a od Mjeseca sile otvrdnjavanja, oblikovanja. Kad bi ljudska bića bila podložna samo utjecaju Sunca, rasplinula bi se u neizmjerno brzom procesu rasta. Stoga bi nakon određenog vremena morala napustiti Sunce i primiti prepreke ovog prebrzog napretka na odvojenom starom Mjesecu. Ali ako bi s njim ostali trajno povezani, prepreke rastu otvrdnule bi ih u kruti oblik. Stoga su prešla na razvoj Zemlje, unutar koje se dva utjecaja međusobno uravnotežuju. U isto vrijeme, međutim, to također označava trenutak kada se više biće, duša, ugrađuje u četveročlanog čovjeka kao unutarnje biće.
Ljudsko fizičko tijelo, u svom obliku, u svojim funkcijama, pokretima i tako dalje, izraz je i učinak onoga što se događa u ostalim članovima - eterskom tijelu, astralnom tijelu i 'Ja'. Prethodna razmatranja iz 'Akaša kronike' pokazala su kako su tijekom evolucije ti drugi članovi postupno intervenirali u formiranju fizičkog tijela. Tijekom evolucije Saturna, nijedan od tih drugih članova još nije bio povezan s fizičkim čovjekovim tijelom. Međutim, počeci tog formiranja su tada postavljeni. Ne smije se vjerovati da sile koje su kasnije iz eterskog tijela, astralnog tijela i 'Ja', djelovale na fizičko tijelo, nisu na njega djelovale već tijekom razdoblja Saturna. Tada su one već djelovale, samo u određenom smislu izvana, a ne iznutra. Ostali članovi još nisu bili formirani, još nisu u svom posebnom obliku bili ujedinjeni s čovjekovim fizičkim tijelom; sile koje su se kasnije u njemu ujedinile, međutim, djelovale su, takoreći, s periferije - atmosfere - Saturna i formirale prve temelje ovih tijela. Taj se temelj zatim transformirao na Suncu, jer se dio tih sila oblikovao u posebno etersko tijelo i sada je na fizičko tijelo djelovao, ne samo izvana, već i iznutra. Ista stvar se dogodila na Mjesecu u vezi s astralnim tijelom. A na Zemlji se ljudsko fizičko tijelo transformiralo po četvrti put, postavši prebivalištem 'Ja', koje sada u njemu funkcionira.
Vidi se da za duhovno znanstvenog istraživača, fizičko tijelo čovjeka nije ništa čvrsto, ništa trajno u svom obliku i načinu funkcioniranja. Ono je u stanju stalne transformacije. I takva se transformacija događa i u sadašnjem razdoblju njegove evolucije na Zemlji. Ljudski život može se razumjeti samo ako se može stvoriti predodžba o toj transformaciji.
Duhovno znanstveno ispitivanje ljudskih organa otkriva da se nalaze u vrlo različitim fazama razvoja. U ljudskom tijelu postoje organi koji su, u svom sadašnjem obliku, u silaznoj fazi razvoja, dok su drugi u ulaznoj fazi. Prvi će u budućnosti sve više gubiti svoj značaj za ljude. Prošli su vrhunac svog funkcioniranja, atrofirat će i na kraju nestati iz ljudskog tijela. Drugi organi su u uzlaznoj fazi razvoja; u sebi sadrže mnogo toga što sada postoji samo u embrionalnom obliku; u budućnosti će se razviti u savršenije oblike s višom funkcijom. Među prve spadaju, između ostalih, oni koji služe reprodukciji, produkciji istovrsnog. U budućnosti će svoju funkciju prepustiti drugim organima i sami će postati beznačajni. Doći će vrijeme kada će se u ljudskom tijelu nalaziti u zakržljalom stanju, a tada će se u njima vidjeti samo dokazi pretpovijesnog razvoja ljudi.
Drugi organi, poput srca i susjednih struktura, nalaze se, u određenom smislu, na početku svog razvoja. Ono što se sada nalazi u njima u embrionalnom obliku, tek će se u budućnosti ostvariti. Duhovno znanstveni pogled, srce i njegov odnos prema takozvanom krvožilnom sustavu vidi kao nešto sasvim drugačije od suvremene fiziologije, koja je u tom pogledu u potpunosti ovisna o mehaničko materijalističkim predodžbama. Ova znanost duha, uspijeva osvijetliti činjenice koje su suvremenoj znanosti dobro poznate, ali za koje ona, sa svojim resursima, ne može dati razumno zadovoljavajuće rješenje. Anatomija pokazuje da su mišići ljudskog tijela po svojoj strukturi dvojaki. Postoje oni čiji su najmanji dijelovi glatke trake i oni čiji najmanji dijelovi pokazuju pravilne poprečne pruge. Glatki mišići, općenito su oni čiji pokreti su neovisni o ljudskoj volji. Glatki mišići su, naprimjer, mišići crijeva koji guraju pulpu hrane naprijed u pravilnim pokretima, bez ikakvog utjecaja čovjekove volje na te pokrete. Glatki mišići su također oni koji se nalaze u šarenici oka. Ovi mišići služe pokretima kojima se zjenica oka širi kada je izložena manjoj količini svjetlosti i sužava kada u oko uđe veća količina svjetlosti. I ti pokreti su neovisni o čovjekovoj volji. S druge strane, poprečno prugasti mišići su oni koji posreduju pokrete pod utjecajem čovjekove volje, naprimjer, mišići koji pokreću ruke i noge. Srce, koje je također mišić, iznimka je iz ove općenite prirode. U svojim pokretima ni srce nije podložno voljnom djelovanju, tijekom sadašnjeg razdoblja čovjekova razvoja; ipak je 'prugasti' mišić. Znanost duha, sa svoje strane, pruža uvid u razlog za to. Srce neće uvijek biti kakvo je sada. U budućnosti će imati potpuno drugačiji oblik i drugačiju funkciju. Na putu je da postane voljni mišić. U budućnosti će izvoditi pokrete koji će biti učinci unutarnjih duševnih impulsa čovjeka. Već sama njegova struktura pokazuje značaj koji će imati u budućnosti, kada će pokreti srca jednako biti izraz čovjekove volje kao što je danas podizanje ruke ili pomicanje noge. - Ovaj pogled na srce, povezan je s cjelovitom spoznajom znanosti duha o odnosu srca prema takozvanom krvožilnom sustavu. Mehaničko materijalističko učenje o životu, srce vidi kao svojevrsni mehanizam za pumpanje, koji pravilno pokreće krv kroz tijelo. Tu je srce uzrok kretanja krvi. Duhovno znanstvena spoznaja pokazuje nešto sasvim drugačije. Za nju je pulsiranje krvi, cjelokupna njezina unutarnja pokretljivost, izraz i učinak duševnih procesa. Duševno je temeljni uzrok ponašanja krvi. Bljedilo uzrokovano osjećajem straha, crvenilo pod utjecajem srama, grubi su učinci duševnih procesa u krvi. Ali sve što se događa u krvi samo je izraz onoga što se događa u duševnom životu. Jedino što je veza između pulsiranja krvi i duševnih impulsa vrlo tajanstvena i duboka. A pokreti srca nisu uzrok, već posljedica pulsiranja krvi. - U budućnosti će srce prenositi učinak, onoga što je utkano u ljudsku dušu, kroz ono što donose voljni pokreti u vanjskom svijetu.
Drugi organi u sličnom uzlaznom razvoju su dišni organi, posebno u svojoj funkciji kao organi govora. Putem njih, trenutno je čovjek sposoban svoje misli transformirati u zračne valove. Ono što doživljava u sebi, time utiskuje u vanjski svijet. Svoja unutarnja iskustva transformira u zračne valove. To valno kretanje zraka je odraz onoga što se događa u njemu. U budućnosti će na taj način, sve više i više oblikovati svog unutarnjeg bića iz sebe. A krajnji rezultat u tom smjeru, bit će da će putem svojih organa govora, koji su dosegli vrhunac svog savršenstva, roditi sebe - svoju vrstu. Organi govora tako trenutno u sebi sadrže, u embrionalnom obliku, buduće reproduktivne organe. A činjenica da se kod muške jedinke tijekom razdoblja spolne zrelosti događa mutacija (promjena glasa), posljedica je tajanstvene veze između organa govora i reproduktivne funkcije.
Cijelo čovjekovo fizičko tijelo, sa svim svojim organima, na ovaj način se može duhovno proučavati. Ovdje je namjera navesti samo nekoliko primjera. Postoji duhovno znanstvena anatomija i fiziologija. I u ne tako dalekoj budućnosti, sadašnja će se morati obogatiti njome, štoviše, potpuno preobraziti u nju.
Ovdje na ovom području postaje posebno jasno, da se rezultati poput gore navedenih ne mogu temeljiti na pukim zaključcima ili nagađanjima (poput analogija), već moraju proizaći iz istinskog duhovno znanstvenog istraživanja. To se nužno mora naglasiti, jer je za revne sljedbenike znanosti duha prelako, nakon što upiju neke uvide, da te ideje dalje 'zavrte'. Stoga ne čudi da se pojavljuju samo fantazije, koje su na ovom području posebno raširene.
Naprimjer, iz gornjeg opisa mogao bi se izvući sljedeći zaključak: budući da će ljudski reproduktivni u svom sadašnjem obliku najranije izgubiti svoje značenje u budućnosti, oni su ga također najranije primili u pretpovijesnim vremenima, što ih, u određenom smislu, čini najstarijim organima čovjekovog tijela. Vrijedi upravo suprotno. Svoj sadašnji oblik stekli su posljednji i najranije će ga ponovno izgubiti.
Sljedeće se predstavlja duhovno znanstvenom istraživanju. Na Suncu je fizičko tijelo, u određenom pogledu, napredovalo do razine biljne egzistencije. U to vrijeme, bilo je prožeto samo eterskim tijelom. Na Mjesecu je poprimilo karakteristike životinjskog tijela, jer je bilo prožeto astralnim tijelom. Međutim, nisu svi organi sudjelovali u ovoj transformaciji u životinjski karakter. Neki dijelovi su ostali na biljnoj razini. Čak i kad se ljudsko tijelo uzdiglo do svog sadašnjeg oblika na Zemlji nakon učlanjenja 'Ja', neki organi su još uvijek nosili izrazito biljni karakter. Međutim, ne smije se zamišljati da su ti organi izgledali točno kao naše današnje biljke. Ti organi uključuju reproduktivne organe. Čak i na početku evolucije Zemlje, oni su još uvijek zadržali biljni karakter. Mudrost drevnih misterija je to prepoznala. I starija umjetnost, koja je toliko toga sačuvala iz tradicija misterija, prikazuje, naprimjer, hermafrodite s reproduktivnim organima nalik listovima biljke. To su preteče ljudi, koji su još uvijek imali stari tip reproduktivnih organa (bili su biseksualni). To se jasno vidi, naprimjer, kod hermafrodita u Kapitolskoj zbirci u Rimu. A kad netko shvati te stvari, znat će i pravi razlog, na primjer, za prisutnost smokvinom lista na Evi. Za mnoge drevne prikaze prihvatit će istinita objašnjenja, dok sadašnja proizlaze tek iz nepotpunog razmišljanja. Usput treba napomenuti da spomenuti hermafrodit prikazuje i druge biljne dodatke. Kada je nastao, još je uvijek postojala tradicija, da su se u dalekoj prošlosti, određeni ljudski organi, transformirali iz biljnih u životinjske karakteristike.
Sve ove transformacije ljudskog tijela samo su izraz transformativnih sila svojstvenih eterskom tijelu, astralnom tijelu i 'Ja'. Transformacije fizičkog čovjekovog tijela slijede djelovanje viših članova čovjeka. Stoga se struktura i funkcioniranje ovog čovjekovog tijela, mogu razumjeti samo ispitivanjem 'Akaša kronike', koja precizno pokazuje kako se odvijaju veće transformacije više duševnih i duhovnih članova čovjeka. Sve fizičko i materijalno pronalazi svoje objašnjenje kroz duhovno. Ako se proučava duhovno, osvjetljava se čak i budućnost ovog fizičkog.
U sljedećim člancima dosta će se reći o budućnosti Zemlje i čovječanstva.