'Zgrada' kao mjesto aktivnosti znanosti duha. Hramska umjetnost u staroj perzijskoj, babilonsko-asirskoj, egipatskoj i grčkoj kulturi, gotička katedrala. Bliskoistočni hram, čovjek koji stoji. Misterije ljudske duše zaključane u egipatskoj piramidi. Grčki hram, ljudsko tijelo koje stoji na Zemlji, ispunjeno dušom. Misterij Solomonovog hrama. Hram budućnosti: ljudsko biće koje prima duh u svoju dušu. Dizajn unutarnjeg prostora. Budući arhitektonski stil koji se može pronaći iz cjelokupnog duha trenutnog čovjekova ciklusa.

Razvoj arhitekture u vezi s tijekom ljudske evolucije. Špilje uklesane u stijene kao preliminarna faza, koja odgovara ulasku duše-osjećaja u tijelo-osjećaja. Zgrada piramide kao izraz egipatske kulture duše-osjećaja: odnos duše prema svijetu koji je okružuje. Grčko-rimska arhitektura kao predstavnik širenja i obogaćivanja nutrine duše i unutarnjeg zatvaranja u sebe grčko-latinske intelektualne i emocionalne kulture. Gotička katedrala kao predstavnik kulture duše-svijesti kroz izranjanje oblika iz njih samih. Proširenje prostora u kozmički prostor prevladavanjem materijalnog.

Potreba oblikovanja građevine u Dornachu i okolnih zgrada u jedinstvenu cjelinu. Staklarija, kotlovnica i stanovi naseljenika. Idealan arhitektonski stil za kuće naseljenika: vanjski oblik kao izraz unutarnjeg sklada onih koji u njemu žive.

Dornach dizajniran u skladu s iskonskim silama umjetničke volje. Pogrešna interpretacija nastanka umjetničkih oblika kroz materijalističko naturalistički pogled u umjetnosti 19. stoljeća. Vitruvijeva anegdota o listu akantusa i hipoteza o košari. Pravo podrijetlo akantus ornamenta dolazi iz živog osjećaja veze između Zemlje i Sunca. Korak od dorskih do jonskih i korintskih stupova. Nastanak akantus ornamenta iz palmete i koncept Aloisa Riegla. Pravo značenje anegdote Vitruvija. Naturalizam i istinsko uvažavanje umjetnosti. Rodinove skulpture. Umjetnost kao božansko dijete vidovitog gledanja.

Jezik umjetničkih djela. Nijemost moderne arhitekture. Buduće zgrade počet će govoriti, postat će 'zakonodavci', i spriječiti svaku namjeru nepravde. Grčki hram, prebivalište Boga, kršćanska crkva, kuća za zajednicu; gotička katedrala kao kristalizirani rad. O prirodi reljefa. Vitraji i njihovi prikazi. Zgrada kao kuća jezika, kuća koja govori, i kao putokaz duhu.

Grčki hram, kršćanska crkva, gotička katedrala: pristup duhovnom. Zgrada Dornach: sjedinjavanje s duhom, oblici kao organ govora iz duhovnog svijeta. Prijelaz s matematičkog znanja o obliku na osjećaj oblika. Krug kao izraz jastva. Doživljavanje krivulja uslijed nesvjesne aktivnosti astralnog tijela: zbrajanje-elipsa, oduzimanje-hiperbola, množenje-Cassini krivulja, dijeljenje-kružnica. Kupola kao izraz lubanje. Sedam pari stupova kao izraz života u sedmogodišnjim razdobljima.

Stvarni estetski zakoni forme temelje se na jedinstvu mikrokozmosa i makrokozmosa. Pravi odnosi između Sunca, Zemlje i Mjeseca. Čovjek kao izraz velikih kozmičkih veza: srce, pluća i mozak kao mikrokozmos za Sunce, Zemlju i Mjesec; krvotok kao slika duhovnih strujanja između nebeskih tijela. Istinska umjetnost kao manifestacija tajnih prirodnih zakona. Različiti odnosi između ljudi i životinja prema svijetu boja. Duševni doživljaj plave i crvene. Umjetnost je izvorno proizašla iz atavističkog, vidovitog iskustva kozmosa. Potreba za istinskim umjetničkim stvaranjem.

Povezanost umjetničkih postignuća s kulturom. Kulturne tvorevine renesanse kao izraz općeg, jedinstvenog duhovnog života. Neplodnost suvremenog znanstvenog svjetonazora za likovno stvaralaštvo na primjeru pogleda na boju. Živo iskustvo stvarne suštine boje. Crvena i plava: prilagodba i distanciranje. Oblik i boja, mirovanje i pokret.